Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345
Rezultati 41 do 43 od 43

Tema: Tuzna prica.

  1. #41
    Senior Member kiki23 avatar
    Datum registracije
    20.08.2007
    Poruke
    2.562

    Podrazumevano

    Bili su par iz snova,ona dugonoga crnka,velikih smedjih ociju,a on visok, jak, crnokosi mladic. Upoznali su se preko prijatelja i odmah se jedno drugom svidjeli. Postali su par,u drustvu omiljeni. Ona malo povucenija, sa bozanstvenim osmjehom,a on otvoren tip sa plavim ocima,koji zbija sale na svoj i tudji racun.
    Bili su vec tri godine skupa i jedne veceri ju je izveo na veceru i u prepunom resoranu kleknuo je pred njom i zaprosio ju. Nikad ga do sada nije vidjela tako zbunjenog i odlucnog u isti trenutak. Naravno, pristala se udati za njega,voljela ga je,.obozavala.
    Mjesci su polako,ali sigurno prolazili, upoznala je njegove roditelje,a i njega je dovela kod svojih. Osvojio ih je na prvi pogled kao i nju.
    „Jos tri mjeseca do naseg dana!“, rekla je sa smjeskom ususkana u njegov topli i sigurni zagrljaj.
    „Da“ , odgovorio je…“jedva cekam!“ „Ali sada moram poci,ujutro radim!“
    Poljubio ju je za laku noc,rekao joj da je voli najvise na svijetu (naravno, odgovorila mu je i da ona njega voli) , obecao da ce joj se javiti kad stigne doma i otisao.
    Zaspala je ubrzo nakon njegovog odlaska, ali ju je probudilo zvono na vratima. Pomislila je da je nesto zaboravio pa se vratio,al kad je pogledala na sat bilo je 3h i nije bilo sms poruke na mobitelu. Pomislila je kako je vjerojatno zaboravio se javit, vec je mislila kako ce ga prekoriti ujutro.
    Tako razmisljajuci posla je otvoriti vrata na kojima je netko nestrpljivo zvonio.
    Kad je otvorila,bio je to njegov brat.
    „Marko sta ces ti tu,jel se nesto dogodilo???“, pomalo se osjecala panika u njezinom glasu,a u dusi joj se budio neki nemir.
    A Marko je samo tiho rekao…“Poginuo je!“
    Nije jos bila svjesna o kome prica,al ju je Marko samo cvrsto zagrlio i tada je shvatila. Pocela je vristati, udarati oko sebe…
    Njezin svijet se srusio…pa maloprije je bio tu…
    „Zelim ga vidjeti!2, izustila je tiho u bunilu.
    „Nitko ga ne moze vijdeti,bolje je za tebe da ne vidis nista!“
    Za dva dana je bila sahrana. Doveli su je polusvjesnu u crnini na groblje. Na groblju je nastala jos veca tuha kad su ugledali nju,onako slomljenu. Bilo je jako puno ljudi, tu je stajala i njegova mala,grcila se do poda od bola, tata, brat..svi prijatelji,.poznanici…
    To je bio najgori dan u njezinu zivotu, nije sama mogla ni hodati,brat ju je nosio. Kad su spustali lijes,nagnula se nad grob i spustila bijelu ruzi medvjedica kojeg joj je on poklonio i vrisnula…“Povedi i mene sa sobom!!!“ Svi su ostali zapanjeni, nije bilo covjeka koji nije pustio suzu…
    Proslo je par dana od sprovoda… tih dana se i ne sjeca jer ih je provela pod sedativima. Pocela si je prigovarati da ga nije smijela pustiti da ode one veceri…
    Poslije nekog vremana je saznala i pojedinosti nesrece…Naletio je na njega sleper i smrskao mu auto o brdo,nije bilo sanse da prezivi.
    Ona je od tada zivjela samo u suzama, jer je mislila da bez njega nista nema smisla, da bez njega ne moze i da je s njim otisla sva njezina sreca
    Prosla je godina dana, koju je uspjela izgurati uz ogromnu podrsku obitelji i prijatelja. Polako se pocela vec smijati, malo liciti na djevojku prije nesrece.
    Ne, nije ga zaboravila!!!
    Ali zivi u sjecanju na njega i tjesi se pomisli kako on nebi volio da ona pati… gorb posjecuje svaki dan s bijelom ruzom…nedostaje joj.
    …Uvijek ce biti dio nje,sa njim u gorb je otisao i dio njezina srca.. Uvijek ce ga voljeti


    OVO JE ISTINITA PRICA...
    "Jer ljubav gleda srcem a ne okom;
    I baš zato Amora krilatog i lijepog,
    Slikaju s krpom na očima, slijepog." (San ljetne noći)

  2. #42
    Senior Member anamaria_at1 avatar
    Datum registracije
    31.08.2008
    Poruke
    2.619

    Podrazumevano

    Od kako zna za sebe mrzi je.Od kako zna za sebe stidi se nje.Majka mu je radila kao kuvarica u jednoj skoli blizu njegove kako bi prehranila svoje dete.Kada je dosao iz skole zamolio ju je da nikada ne dolazi u skolu jer bi njegovi drugovi poceli ga izazivaju.Majka je cutala,bila je uvredjena.Narednog dana krenuvsi sa posla majka je videla da je njen sin zaboravio pernicu i otisla je u skolu..Kada su opazili zenu sa jednim okom deca se pocese smejati.Majka je trazila svoje dete koje se sakrilo.Dala je pernicu jednoj ljubaznoj zeni koja joj je prisla i sakrila je od te dece.Vracala se kuci i cekala svoje dete...Dosao je kuci i izderao se na nju,rekao joj reci koje ce njegova majka a i on pamtiti do kraja zivota,a to je ,,volio bi da umres da te nema"..Majka je cutala,plakala...Nije ga bilo briga za njena osecanja..Samo je zeleo da ode od nje.Marljivo je ucio i tako i bi.Otisao je u Singapur,tamo je napravio kucu,ozenio se,dobio decu i napokon bio zadovoljan svojim zivotom.Sve dok jednog dana majka mu nije dosla pred kucu.Njegova deca pocese vristati,a on joj rece zbog cega je dolazila i neka odmah ode.Majka kao i svaki put je cutala....Godine su prolazile i jednog dana proveravajuci postu ugledao je pismo na kojem ga pozivaju na porodicni skup.Rekao je svojoj zeni da ide na poslovno putovanje..Konacno je dosao u svoj rodni kraj i iz ciste radoznalosti udje u kucu.Kada tamo na stolu pismo od majke u kojem pise,,IZVINI STO SAM TI IKADA NANELA ZLO,IZVINI STO SAM TE OSRAMOTILA PRED DRUGOVIMA,IZVINI STO SAM TI PREPALA DECU...JA SAM BOLESNA,LEZIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVEROVATNIJE NECU SE NIKADA NI DICI....ALI AKO NE ZNAS KAO MALI DOZIVIO SI SAOBRACAJNU NESRECU...OSTAO SI BEZ OKA.NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DETE KAKO ODRASTA BEZ OKA,DA MU SE SMEJU KAO STO SU SE MENI SMEJALI...DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA POSMATRAS SVET MOJIM OKOM...IZVINI JOS JEDNOM...

  3. #43
    Senior Member nezgodna avatar
    Datum registracije
    15.06.2008
    Poruke
    8.105

    Podrazumevano

    Zbogom Mirjana

    Mirjana treci razred gimnazije a Dragan cetvrti . Upoznali su se preko drustva i tako se zblizili, ludo su se voljeli i uvjek su bili zajedno. Kada je Dragan zavrsio 4 razred gimnazije upisao je fakultet u Beogradu. Tako je njegova Mirjana ostala sama. Dragan je svakog mjeseca dolazio kuci ne da bi vidio svoje roditelje vec Mirjanu koja ga je zeljno cekala i dugo nije gledala. Dragan joj je redovno pisao a ona mu je redovno odgovarala. Jednog ljetnog dana Dragan se vracao u beograd vozeci se u vozu zaspao i sanjao Mirjanu i u snu govorio VOLIM TE. Dragan je bio zgodan i samantan mladic crnih ociju njeznog bijelog lica i crne kose. U blizini pokraj njega sjedila je jedna djevojka koja je takodze bila ljepa. Njoj se Dragan svidio i posla je ona pokraj njega, vidjela slobodno mjesto i pitala ga da li je slobodno. Dragan je rekao da jeste. Sjela je do njega i dugo su pricali. Drajan je kroz razgovor zaznao da se zove Vera. Kada je izlazila iz voza Dragan joj je pomogao iznjeti stvari i ona ga je poljubila. Vera je bila ljepa i Dragan je primjetio da se ona zaljubila u njega ali nikako nije zaboravio voljenu Mirjanu. Vera je studirala na istom fakultetu gdje i Dragan. Uvece kada bi Dragan bio na disku ona bi stalno bila uznjega. Draganu se isto Vera svidjala ali on je u njoj trazio Mirjanu posto mi je ona bila vaznija nego ista na svjetu. Prolazilo je vrjeme Dragan se redovno vracao kuci kao i prije. Odmah bi odlazio Mirjani i cijelo vrijeme bio snjom. Mirjana je bila mlada djevojka duge plave kose sa plavih ociju i dugog njecnog lica. Mirjana je cesto razmisljala dali je Dragan sam u Beogradu ili ima vec neku skojom se zabavlja. Jednog dana predvece Dragan je sjedio u svojoj sobi i cuo je kad je neko pozvonijo na vrata. Kada je otvorio, na vratima je stajala Vera. Pitala ga je dali je sam. Rekao je da jeste. Ona je izgledala kao umorna i zadihana. Vera je sjedila i oni su razgovarali i ona je pocela da se svlaci. Dragan je zbunjeno gledao. Onako gola privukla je Dragana sebi i oboje su pali na krevet. Dugo su bili zajedno i vodili ljubav. U tom trenutku neko je pozvonio na vrata i u sobu je usla Mirjana. Kada je vidila Dragan i Veru sve troje su bili njemi. Mirjana se okrenula i pocela gorko da place i govori zar tako Dragane ja nisam nislutila da bi tebe mogla da izgubima ti si sada sa drugom a ja vise necu ni zivjeti kad tebe izgubim. Mirjana je izasla iz te nesreten sobe i otisla kuci. Draganu je bilo tesko kao i Mirjani. Poslije nekoliko vratio se kuci posto mu je Mirjana nije pisala, kod kuce suga pitali dali mu Mirjana pise on je rekao da pise. Setao je ulicama ali Mirjane nigdje nije nasao. Vratio se kuci i majka mu je rekla da ima pismo za njega. On ga je pogledao i ostavio jer nije znao od koga je. Kad se probudio poceo je da cita.
    Dragi voljeni Dragane:
    Mili moj posto je dugo proslo da se nismo vidjeli odlucila sam da ti se javim. Onda kad sam se vratila iz Beograda morala sam se udati za bilo koga jer sam ostala u drugom stanju stobom, a ti si mi okrenuo leda, bio si sa drugom. Udala sam se za nekog skim sam nesretna u braku ja ga nevolim onako se slazemo ali oboje smo nesretni. Oboljela sam, dobila sam rak na plucima skoro sam dobila sina dala sam mu ime Dejan jer cesto si govorio da ti se to ime svida. Mogu ti reci kad budes imo vremena da navratis da vidis sina ima iste oci kao i ti.
    Toliko "Mirjana"

    Kada je Dragan procitao pismo suze su mu navrle na oci. Spremio se i odmah otisao prema Mirjaninom stanu. Nazalost posto je Mirjana bila bolestna vec je i umrla. Draganu je taj dan bio najtezi. Vratio se prema Mirjaninom Grobu na kome je stajao covjek sa djetetom. Pomislio je odmah da je to Mirjanin muz i Dejan. Priblizio mu se i ovaj je odmah znao da je to onaj o kome mu je Mirjana pricala. Poslije dugog razgovora sa tim covjekom na Mirjaninom grobu je ostavio buket crvenih ruza i uzeo Dejana za ruku, mali mu se odmah bacio u zagrljaj i rekao "TATA". Dragan je zaplakao od srece. Moj sin rekao je. Tada mu je onaj covjek rekao da je Mirjana dok je bila ziva ucila malog Dejana da kaze TATA. Dragan je uzeo Dejana za ruku mirno rekao: Mirjana ja sam naseg Dejana uzeo sebi. Tada se zakleo da se vise nikad oceniti nece. Dolazice svaki dan na Mirjanin grob sa svojim sinom i ucece ga da pamti i voli svoju majku.
    Vjeruj u ono sto zelis i zapamti, izgubljeno je ono cega smo se odrekli. U
    zivotu pozeli samo jedno, da ne volis izgubljeno i ne izgubis voljeno!



Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •