Strana 13 od 34 PrvaPrva ... 3111213141523 ... PoslednjaPoslednja
Rezultati 121 do 130 od 337

Tema: Moje misli...

  1. #121
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano

    Citirati Originalno postavljeno od boraf Pogledati poruku
    Nema na cemu . Sto mislim , to i kazem .
    jos jednom hvala od sca
    kazu zivot je najbolja skola
    za svakoga tako i za mene

  2. #122
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano

    Mogućnost da imamo dobar život proizlazi iz same teorije o nama i kroz mnoge neprilike. Danas mi je došao e-mail u kojem je bio komentar vezan za moj prošli zapis. Znaš li. Navela si sve dobre strane života, a one koje nisu što sa njima. Nisam ni znala kako da mu odgovorim, a najmanje još k tome dobila sam osjećaj sebičnosti. E da sada mu i pokušavam odgovorit na ovo pitanje, što mi je dao. Osjećaj realnosti ima sve predispozicije ka putu k tome da vas život nije nikako mazio niti će vas mazit, to je dio stvarnosti. Svaki dan je to uz vas. Malo je toga činiti ali mi smo opet zajednica koja uči na greškama, padovima, usponima, rizicima. Nesreće, zlostavljanja, iskorištavanja, djeca bez roditelja. Smrt. Sve je dio kocke života. Dio nas. Samo možda nismo svjesni koliko je svijet zapao u jednu krizu, pritom ne mislim na onu ekonomsku. Siromaštvo, beskućnici. Sve samo mi to ne vidimo. Prođemo kraj njih pognute glave ili je okrenemo na drugu stranu, samo da nismo u središtu nečega što se nas ne tiče. Ponos, čast, dostojanstvo leži u nama. Više ga posjeduje mali čovjek nego onaj koji misli da nosom može parat nebo. Ponekad je dovoljno pružiti ruku. Nemojte voljet samo sebe, nemojte biti toliko sebični. Odvojite malo vremena da pomognete osobi u nevolji. Vama to možda ne znači puno, ali njima predstavlja sve, ŽIVOT. Jer život je jedno veliko razočaranje. Iluzija srca, maštanja, stvarnosti i snova. Koliko puta vama ništa nije išlo od ruke. Koliko puta ste htjeli odustati, predati se, padate a da ne nađete izlaz. Vjeruj te mi ima onih kojima je i puno gore od Vas. Koji cijeli svoj život temelje na odricanju, vjeri, rizicima. Ništa nije toliko bajno i sjajno koliko vam se čini. Svi mi želimo nešto a to nekada ne dobijemo. Osjećamo se kao da je sve palo u vodu, da ničeg nema. Ali opet znaš da imaš nekog uza sebe pa kreneš dalje, a što sa onima koji su sami, život ne suosjeća sa njima, baca im drvlje i kamenje pod noge. Vjerujte mi poklonite osobi kojoj je potrebno samo minut svoga vremena i uzvratit će vam osmjehom. Neće vam platit ali reći će vam HVALA. I to je vrednije od bilo kojeg novca. Jer se ipak neke stvari ne mogu kupit, ma koliko mi to željeli.

  3. #123
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano bio si mi sve

    Bio si mi sve
    kao ptica na mome dlanu
    vjetar koji vršcima prstiju prolazi mojom kosom.
    Bio si mi sve
    i slijepac kroz prošlost
    dodir ruke i
    sakriveni pogled.
    Bio si mi sve
    nisam te čula
    bio si nježan šapat za moje uši.
    Bio si mi sve
    rijeka sadašnjosti
    isplakanih suza.
    Bio si mi sve
    pustinja budućnosti
    sakrivenih osječaja.
    Bio si mi sve
    a sada si ništa.

  4. #124
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano rastanak

    Dovoljan je jedan trenutak da se zaboravi zaboravljeno. Proživi proživljeno. I kada vidiš me u sjeni magle kako odlazim, zaboravi taj trenutak. Zamrzni ga u svome sjećanju. Trenutak sekunde, moj lik u tvojim očima. Nema ga više. Ostaje u podsvijesti sakriven. Duboko prekriven boli. Tugom. Suzama. Nije važno, sjećaj me se po dobrom. Budi onaj kakav si bio. Kad bi ti bila, ono što si meni bio ti. Kralj moga srca. Uvijek jedan dio ostavljen za tebe. Sada nema nikog. Ostalo je prazno. Ostao je ponor iz kojeg nema povratka. Zašto si mislio da se sreća može kupiti. Zašto si smatrao da je toliko jeftino. Nemoj se pretvarat da ti je žao. Uvijek sam mislila da si drugačiji, ali nisi. Ostaješ isti. Nimalo se ne ističući iz okoline. Uvijek su ti bili svi važniji, osim mene. Uvijek sam bila na kraju. I nisam to uzimala k srcu. Sada više toga nema. Mali ja sam san, koji si živio. Strah koji si sanjao. Koji je živio u tvojim očima. Spasiti me može samo vjera u izgubljeno. Izgubljeno ili pronađeno. Glazba koje me vječito prati. Ili plač moga srca. Ne mogu se više pretvarat da mi nije stalo. Slaba sam iznutra. Zauvijek sam tu, moja si snaga. Koja mi je potrebna. Zašto nisam vjerovala. Zašto nisam čekala. Zašto sam bila ono rekla. Srce mi kuca, molim te! Shvati me. Stavi se na moje mjesto. Sanjar u snovima i stvarnosti. Živim snove. Stojim nasred ceste. Kiša pada. Podižem pogled gore. Raširim ruke. Čekam te. Molim te, vrati mi se. Mokra sam. Iščekivanja moja, sva su pala u vodu. Predajem se. Suza iz oka. Vjetar. Vrijeme prolazi. Nisam sama to znam. A ti. Želim te još jednom čuti. Onaj tvoj glas. Kada si me zvao kada si išao kući. Slaba sam iznutra. Sve više glumim da sam dobro. Ne mogu. Taj smiješak me prati. A znam da to nisam ja. Nisam osoba koja je bila kada sam te upoznala. Prije nego što si ušao u moj život. Smatrala sam te svojim snom, snagom koja izvire iz tamne noći. Moj spas. Povuci me k sebi. Ne mogu biti tu gdje jesam. Moj si put. Reci mi koji je moj put. Reci mi zašto da te slijedim. Reci mi dal me voliš. Reci mi ima li nade. Nemoj me držat tako. Neizvjesnost. Nestrpljenje. Patnja. Više sam na pragu pada do dna. Nemoj mi lagat. Ostavi me ili. Moja si vatra. Moja si strast. Moj si pogled u ovaj svijet. Hladnoća koja me obavija bolna je. Tražim samo zagrljaj . Ništa više. Ako mi to ne možeš pružit, makni se. Ostani u sjećanju. Ovakav kakav jesi. Ne želim imat, ono što nemam. Nije me briga odakle si. Nije me briga tko si. Samo me voli. Pokaži mi da ti je stalo. Briga me , sve dok me voliš. Ali nije tako više, zar ne. Dokaži da si drugačiji. Da te ne smatram samo onim šta jesi. Ne igraj se mojim srcem. U svome srcu osjetim tebe. Ne mogu te zaboravit. Ponekad poželim da mogu, da se poigram ali nemoj se igrat sa mojim srcem. Odustani. Jer ti neće proći. Život je pusta staza. Dođi k meni. Ponekad poželim te vratit. Ali bila bi strašna greška. Jer znam da ne bi dugo trajala. I zato razmisli što želiš. Ne odustaj od sebe i svojih snova. Želja. Ne moj se obraćat na to što drugi misle. Mali misli i osjećaj za sebe. Putnik si što prolazi kroz vrijeme, kao i mi ostali. Odustani od nemogućeg i prihvati moguće.

  5. #125
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano izdaja

    Nekad su dovoljne dvije riječi da čovjek shvati zašto je izgubio ili zašto je dobio. Sam gubitak je dovoljan da preispitaš samu/og sebe. Koliko je zaista vrijedno prokockat nečiju ljubav. Kao pročitana knjiga ostavljena na stolu, i kad vjetar puhne. Stranice se otvore kao knjiga života. Sjećaš se svega, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vjetar kao sudbina piše stranice života. Prošlost kao sjena koja će te vječno pratit kao kad prođe podne a sjena naglo padne, kao sunce daleko ispod obzora. Sadašnjost kada sjena stoji na sredini križanja da li će past ili krenut naprijed. Budućnost sjena bola, patnji sreće i smijeha daleko ispred tebe. Glava dolje, treptaj oka duži od jedne sekunde, stotinke. Podignuti glavu i pogled gore. A onaj sjaja u tvom oku ne prestaje, uvijek će biti tu bez obzira na sve boli, patnja, slomljene duše i tijela. Sreća i smijeh, podijelit sa drugim. Tada čovjek odjednom shvati da nije sam, bez obzira koliko se usamljeno osjeća. Koliko je pretrpio u ovo sve vrijeme koje je bilo pred njime. Shvatio je kako je važno stječi samopoštovanje i samopuzdanje. Kao kada se puna čaša prelije i suza krene, kao kad suza krene zbog smijeha i rana koje bole. Kako čovjek može biti usamljen. Jednim dijelom stvoreni smo da živimo i da se nosimo sa svim izazovima. Padovima i usponima. Vjetar i dalje piše stranice, koje mirišu na stare poderane papire, ružine latice i onaj miris koji nam je nepoznat, miris budućnosti koji je pred nama i svaki danom sve više očekujemo kako će sve završit. Vjetar piše a na papiru ne ostaju slova, ostaju utisnuta u naša siječanja, naše tijelo, srce i dušu. I više ništa nije važno, neka ljudi govore i misle što god hoće. Bitni smo mi sami i naša sudbina. Magle sive koje padaju, duge koje se javljaju nakon kiše, riječi koje nam srce stežu, okovi koji nas vežu cijeli život. Kao da je to važno, nisi sam. Svaki trenutak je bitan, svaki osjećaj koji prostruji tijelom. Svaka riječ koja je namijenjena tebi i drugima, bila ona bolna, ohrabrujuća, prijateljska ili one voljene riječi. Više ništa nije dovoljno postali smo okrutni, a ovaj svijet trpi. Stojim na vjetru, pogled podignut, sjena nije više onakva, kakva je bila, pogrbljena je. Vrijeme. Ono je tu ali prolazi. Trebamo se posvetit onome što volimo, sebi samima i ljudima koji nas okružuju. Ima nešto vrednije od materijalnih stvari, od same potrebe za time. Ima nešto vrednije od samog zlata to je osoba koja je pokraj tebe. Možda to vama nije važno. Zašto čovjek brine samo za sebe i koliko će imat, a hladnokrvan je da ne može biti gori. Koliko to osoba kraj vas zaslužuje, pomozite joj. Same riječi su nekad dovoljne. Onaj što je bogat duhom, sigurna sam da će dio poklonit osobi kojoj to ne dostaje. Isto onaj koji je naučen voljeti. Također onaj koji razmišlja glavom i srcem, onaj koji je predan svemu. Koji će učinit i ono malo dat što ima samo da pomogne. Nemojte mislit samo na sebe, jer to nije vrijedno spomena. Zapamtite jedan život malo je da se postigne sve što se želi i sve što nedostaje. Važno je proživjet dane života kao da su utisnuti u dio tijela koji nikad neće nestat. Onaj dio koji će vječno biti tu i kad tijela neće bit. Po nečemu će vas se sjećat, a to je po onom dobrom što ste učinili. Nikad nije kasno da se napravi nešto. Samo je kasno kad se shvati da je za to prekasno. Da je vrijeme prošlo i da se ne može ništa napravit, i vrijeme će stat, cijeli svijet će se okrenut oko vas. Željet ćete ponovo proživjet dane po kojima vas ne pamte, po kojima ćete bit zapamćeni. Jer jedan život malo je za sve, ne samo za pojedinca. Poželjet ćete ponovo ustat. Biti rođeni. Zvijezde će ponovo zasjat. Obasjat će onaj trenutak u kojem ćete živjet vječno. Onaj trenutak u kojem ćete bit zarobljeni.

  6. #126
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano

    Nitko ne voli biti sam. Niti ovaj anđeo slomljenih krila koji kleči preda tobom i predaje se. Dosta je bilo. Ne mogu više. Snaga me napušta. Rukama dodirujem cestu koje ionako nema više. Ti stojiš ispred mene. Podižem pogled i sa suzama u očima koje uzalud padaju i gube se u dubini mojih očiju. Padaju mi na ruke. Gledam te sve si mi dalji, podižem ruku više te ne mogu dohvatit, dalje si nego šta mislim. Uzalud je bilo sve. Uzalud sve šta smo rekli. Umirem. Nitko ne želi biti sam, svatko ima određeni dio tijela, dušu i srce. Zašto si dopustio da te volim a otišao si. Zašto si dopustio da dišem a napravio si onaj korak koji ne želim. Ostavio si me. Ne želim plakati, ne mogu se suzdržati, ne vjerujem da se predajem. Krilima param nebo. Vjerujem da mogu letjeti. Prava mi ljubav daje snagu. Ako mogu birati i ako mogu vjerovati znala sam da si to ti vjerovala sam da mogu raširit krila i letjeti daleko. Dodirnut nebo osjetit te. Ali nema te više. Prevarila sam samu sebe. Još uvijek klečim nasred ceste koja se gubi. Suze se slijevaju niz lice. Nebo se slomilo pada kiša. Mokra sam. Ostajem ležat na prašnjavoj cesti. Otvori mi vrata i pusti me, još uvijek mogu vjerovati u sebe i tebe. Ne odustajem, ili ipak predajem se. Ne mogu više. Srce sve slabo kuca, jer i ono zna da je prevareno. Osjećaj izgubljenosti, srama i straha. Ponovo sama, plačem. Možda sam od čelika i od kamena ali voljela sam te. Duboko u meni ti si moj. Sve moje treperi kada zna da si tu. A sada nema te više. Slika je izblijedila. Sada znam imam priliku ponovo postat stranac u svijetu. Anđeo koji više ne leti jer je sam sebe iznevjerio. Strast i ponos, izmiješali su se. Bijes i ljutnja. Moć i razaranje, duša puna boli i patnje. Zar mogu ponovo bit ono šta sam bila. Sumnjam, uzmi sve svoje i nosi to sa sobom, jer nikada nije bilo važno šta ti osjećaš prema meni, nego izgleda da si pokušao mene zavarati, slomiti. Jer bio si nesiguran u sebe, a meni nisi vjerovao. Mene si pokušao prevarit a ja nisam malo dijete. Slomio si mi krila pa zar si baš morao. Morao si mi oduzet i to. Slušajući kako moje srce kuca, slušajući svoj dah, pružam ruku prema nebu, želim poletjeti a ne mogu. Moram ostati i vidjeti kako češ ti ostati sam u ovome svijetu. Kako ćeš se borit. Jer ono šta si izgubio više se ne vrača… Otkucaji sata i posljednje minute. Dubina očiju suzama opčinjena. Znam da više nikada neću doći i stavit glavu u tvoje krilo i osjetit tvoje ruke na svom obrazu.
    Izmenio/la zvuk tisine; 26.06.2009 u 12:27.

  7. #127
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano ne pamtim

    Ne pamtim ni dan. Ne pamtim ni san. Ne patim više kada sam zadnji puta rekla volim te. Nekad stvarno razmišljam da su te dvije riječi potpuno beskorisne. Kada ih izgovoriš više ne možeš očekivat da će ti ta osoba to uzvratit. Realno je sada da te ismije, i da ispadneš glupača, tako da. Ali lijepo je znati, da nekada nije bilo tako. Da se nekad pojam ljubav smatra drugačije i drugačije se gledalo na nju. Svi su na nju drugačije gledali, voljeli se i prepustili osjećajima. A danas, danas su naši osjećaji materijalni. Sada više nije važno dal će dečko doći po curu kada izlaze, sada već i cure idu po dečke. Sve je kontra. Cvijeće nas prati kroz tri razdoblja života, tako i osjećaji i po njima se razlikujemo. Nitko od nas se u istom trenutku ne osjeća isto. Barem vaša okolina. Kada smo zaljubljeni, kada volimo i kada se odlučimo na zadnji korak. Neki su uzmu malo više vremena, neki malo duže. Jer nije bitno, niti važno više, što netko misli zbog vas. Vjerujte mi važno je ono što nosite u srcu i duši. Tijelu i glavi. I da razmišljate sami za sebe. Nitko drugi nije bitan kada ste zaljubljeni. Nemojte slušati što drugi pričaju, uvjerite se u to sami. Nemojte popušit neke riječi zbog kojih ćete kasnije zažalit. Slušajte sebe i samo sebe. Jer vjerujem da za svaki postupak postoji razlog. I na Vama je red. Da kada se dogodi nešto što vam ne odgovora. Sjest i popričat u 4 oka. Samo tako i samo tada ćete riješit ono što vas muči i smeta. Stavite karte na stol i neka ostanu otkrivene, nemate što sakrivat, jer to samo kasnije može boljet više nego što mislite. Stanite tome na kraju prije nego što vas krene grižnja savjesti. Jer tada prije ili kasnije morat ćete reći. A onda možete samo izgubiti a ne dobiti. Takva su pravila, koje mi ili poštujemo ili ne. Stavimo se u tu situaciju. Nitko ne želi biti povrijeđen nit slomljena srca, nit ostavljen od drage osobe. Ljubav nema granica, postoje samo neka pravila koja su tu da bi ih mi kršili a ne razumijemo kakve to posljedice nosi. Razmislite dva puta prije nego što donosite odluku.

  8. #128
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano pogled iz sjene

    Sjedim na klupi. Gledam oko sebe. Sasvim običan dan, a možda i nije. Kontrast svjetlosti i sjene i sve mi se nekako daleko čini. Zamišljen, duboki pogled, ništa ne odaje. promatram i onaj tračak nade, koji je na licima prolaznika. Brige koje ih muče i nisu a možda i jesu toliko velike. Da i oni pokušavaju pobječ iz kolotečine vremena, iz stvarnosti. Zadnja crta na njihovom licu odaje kako su se zadnji puta smijali ili plakali. Nisam i ne mogu si zamislit onaj trenutak suosjećanja koji im prolazi kroz glavu. Možda i taj dodir stvarnosti prema onomu u koji pokušavamo pobjeći. Je samo onaj mali pogled iz sjene. Tračak nade prema povratku. Snaga duha pomiješana sa osječajima predaje. Ne, nikako snaga koja izvire iz nas, ona volja i strast za životom, mogučnost neshvaćanja ljudi i njihovog ponašanja prema određenoj situaciji. Proizlazi iz naše ograničenosti. Onaj trenutak shvaćanja da će nas netko toliko-koliko razumijeti. Možda je bolje živjeti u mnoštvu nego se isticati. Nisi toliko primjećen. A nekad nam život pripremi ono čemu se najmanje nadamo, i uvijek postoji nešto i netko po čemu ćemo se uvijek isticati i raraznolikovati od drugih u mnoštvu sječanja i osječaja. Budi dio mnošta, jer će oni uvijek biti dio tebe. Živi i stopi se sa životom. Budi dio njega pa makar i bio sjena. Jer mali ljudi poznaju se po velikim djelima, a to je već neka druga priča.

  9. #129
    Banned
    Datum registracije
    15.01.2009
    Lokacija
    Ispod istog neba kao i ti...
    Poruke
    6.091

    Podrazumevano

    ljubav....Perom boli ispisano tvoje ime. Sa usana ga više nema. Suzama oplakana prošlost uz tebe. Sadašnjost isprazna, a ni traga budućnosti. Voljela sam te kao pisac svoju poeziju, napisanu iz srca. Svoje mašte.......Izgubila sam te. Ne važno vezano uza sebe. Nisi mi znao uzvratit i ono malo ljubavi, što sam tražila. Kao što svatko ima svoju sjenu, ja je više nemam. Nemam ni tvoje ime, uvelo je sa mojih usana. Poeziju piše srce moje. Duh budućnosti kroz krošnje drveće prolazi. Stojim sama i usamljena na pola puta od tebe. Odlaziš. Pružam ruke. Ali ne mogu te dohvatit. Molim te ne odlazi. Shvati me. Volim te. Rekao si mi da te zaboravim, ali neću moći. Da nestanem, tu sam. Padam na prašnjavu cestu, sa suzama u očima. Znala sam i prije da sam te izgubila, ali zašto tako. Mogao si reći razlog. Govorio si mi da me voliš. Iako ne znam što je to bilo. Vjernost moga srca ostat će uz tebe. U dahu ću izgovarat tvoje ime. U snu ću sanjat tvoj obraz. Osjećat ću na rukama dodire tvoje. Usne kako su me ljubile. Ruke kako su me grlile. Voljela sam te više nego ikog. Bio si moj san moja stvarnost. Moja najdublja maštarija. Koju sam jedva uhvatila. A sada više nemam ništa. Ništa.
    Pitam te zašto si mi to napravio, u daljini te više nema. Ostali su tvoji koraci na pijesku, koje je isprala kiša. Pitam se. Da li ću te ponovo vidjet. Dali ću biti autor svoje knjige života ili više nikad neću izgovorit riječi koje najviše bole VOLIM TE

  10. #130
    Senior Member milkica_1 avatar
    Datum registracije
    07.07.2006
    Lokacija
    Bec-Wien
    Poruke
    7.144

    Podrazumevano

    Ne shvacam gdje su nestale moje godine - neprozivljene i svi trenuci srece izgubljeni negdje u nekom mutnom trenutku. Samo bih plakala i zeljela te bez pozude i groznice, voljela te... bez lazi. A u meni je sve tako tmurno... umirem a ne zalim... i mozda kad bi bio pored mene sve bi proslo... i ja bih bila sretna! Moja je ruka tako sama i zeljna tvoje, moj ludi nagon ugusen... A spavati je tako lako i misliti na tebe, i tvoju ljubav i nadati se bar... u... snu...
    moj spasitelj__________________________

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •