To sam se i sam mnogo puta zapitao , ali evo prodje mi i 60 godina zivota , a odgovora niotkud . Mislim da cu i umreti a da ne saznam sve to .
To sam se i sam mnogo puta zapitao , ali evo prodje mi i 60 godina zivota , a odgovora niotkud . Mislim da cu i umreti a da ne saznam sve to .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Putovanje kući. Činila mi se kao beskonačnost. Više ka putovanje kroz vrijeme. Nije imalo određene brzine. Tako sporo i tako dugo trajalo. A ja naslonila glavu na prozor i mislima mi prođeš ti. Pogledam kroz prozor van. Vjetar se probudio i uzdiše prašinu sa vrelih putova, kao da stotinu ljudi pleše svoj zadnji ples. Grane drveća igraju se i vijore na vjetru. Kao da deseci ljudi svira violine. Zvuk bešuman, ništa se čuje. Tišina! Sve mi je bilo nevjerojatno tiho i umuklo. A njegovo ime mi je prolazilo glavom i kao da mi netko šapuće na uho i zatim odzvanja tiho poput zvonca koje je netko stavio malom janjetu oko vrata da se ne izgubi. Vrijeme je stalo. Sve je tako pusto i osim tih riječi, vidi se iz daljine, kako se od neke male krošnje grane šire. Iz jedne male krošnje poleti bijela golubica, duboko u nebo, pa zatim vračajući se, podignem pogled gore i mogu pomislit samo kako nešto tako nevino para nebeske visine. Izgubila se iza oblaka, znala sam samo jedno, da je to znak koji je naše sudbine povezao. Povezao ali i rastavio. Sada je neka druga osoba u mom životu. Tiha molitva i šapat ljudi se čuje. Čuje, ali ne čuje. Usne im se miču, al ja ih ne čujem što govore. Kao da je vrijeme uzelo sve riječi. I nije ostalo ništa. Osim jednog prostora. Iza ugla poput vatre nešta mi je privuklo pozornost. To je bilo polje suncokreta koje se bori protiv jakog naleta vjetra. Kao što se ja borim sa naletima svojih osjećaja. Kao rascvjetala ruža čije je latice vjetar raznosio posvuda. Na prašini i pijesku ispisalo nekoliko riječi…. VOLIM TE…. Kako da to shvatim, ušao si u moj život, a ZAŠTO? ZAR SAM JA TO TRAŽILA???? Ne razumijem… Ali tako mi je drago, ali opet. Vrijeme opet kreće. Sat otkucava zadnje sekunde moga putovanja, zašto je tako kratko trajalo. Želim se vratit i zauvijek ostati tamo… Biti zarobljena u toku vremena u jednom trenutku sa jednom misli. I mirisu nepoznatog i straha koji prolazi mojim tijelom. Kako da ikom objasnim šta mi znači. Što sam u tom trenutku osjetila. Ne znam, zar mi je toliko stalo, stalo do njega, kao pustinji kiša. Kao ruža u kamenu koja je vječito zarobljena a i….. Opet zaštićena. Kao uspomene koje sežu daleko unatrag i nema im kraja. Kao sreća u nesreći, kao jedna osoba puna nečeg neobjašnjivog. Dio je tebe i ne možeš se toga riješiti… Toliko puta proklet a opet spašen. Vrijeme sprema kišu. Naoblači se. Žurim se ne mogu više…. Posustajem… Vrijeme me je preteklo…. Ostala je samo jedna slika, nasred stola puna prašine i VEĆ POŽUTJELA OD VREMENA….
bolje i ne saznati jer moze nas saznanje unistiti hahahhahahOriginalno postavljeno od boraf
moj spasitelj__________________________
Samo citam , i mislim da je svaki komentar izlisan .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
..zaljubljena il ne .... zbunjena....sta da radim...
...evo razmisljam opet o tebi....pitam se volim li te?Je li mi stalo do tebe? Da li je ovo sve iluzija il sam se ja stvarno zaljubila? sve mi je cudno..tako nepoznato..osjecaj da mozda volim me plasi..sta ce biti poslije....ne zelim da patim....ja sam zelim da te imam pored sebe....da zajedno utonemo u san....da zajedno isprobamo ljepote ljubavi...da zajedno zaplacemo,ali i da se nasmijemo...cemu me ovo vodi....oooj tako me svega strah...ne,necu da patim za tobom...to mi nije potrebno....zasto je moje srce moralo da zadrhti one noci kad su nam se usne spojile...zasto....zasto nisam ostala ravnodusna kao pred svakim do sad....zasto mi glas zatreperi kad prodjem pored tebe i kad me njezno poljubis kao jaranicu...ne vidjam te tako cesto,al svaki put kad te vidim zeljela bi da to traje citavu vjecnost....da gledamo jedno u drugo....da se predamo ljubavi i potonemo zajedno u ljubavni san.....al opet cudna stvar...s tobom mogu imat avanturu....al ne zelim.....tebe zelim da imam dugo pored sebe....a ne kao ostale...njih sam gledala samo kao prolazne osobe na mom putu....razlikujes se od njih dragi moj.....s tobom je sve drugacije..spremna sam da se promijem zbog tebe..sve moje navike i gluposti spremna sam da obrisem iz svog zivota ako ti to budes trazio..zelim da imam i da te vise nikad ne izgubim....zelim da zajedno plovimo rijekom srece koja nema kraja....mada znam da su ovo samo moja mastanja...i da su ovo samo puste zelje...al kazu nada umire posljednja...
moj spasitelj__________________________
Bas tako . Nada uvek poslednja umire .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Bas kada pomislim da sam te napokon zaboravila,pojavis se i sjetis me da postojis,i sjetis me trenutaka ljepo provedenih,namjestis mi osmjeh tuge na lice i vratis bol u dusi,pomislim napokon nestao si iz moje glave i opet se vrati misao na jedan dan na jedan dogadjaj na pjesmu na smijeh na radost zajednicki provedenoga dana,kada smo se budili zajedno u svitanje zore,ljubili se uz prve zrake sunca,milovalo nas je svojom toplinom i pokazivalo svoju ljepotu radjanja bas kao sto se i ljubav rodila u meni u tebi u nama.Mislila sam nikada nece doci kraj mojoj sreci,ali nazalost sve sta je ljepo uvijek brzo prodje,samo sto kod mene ljubav jos uvijek postoji,mada bih ja htjela da nije tako,ali isto tako znam da svojim osjecanjima ne mogu upravljati,pusto je sve bez tebe moram priznati da sve manje lusta imam za sve,volim biti sama u mislima s tobom i nadati se da ce jednom doci bolje,ili ces se vratiti ti ili ce umrijeti ljubav.
Ako umrem mlad posadi mi na grobu
samo ruzmarin,i ne dozvoli da od toga
naprave tuzni treci cin,nek mi ne drze
govore,nek drugom pletu lovore,ako
umrem mlad zaustavljen u koraku i snu.
moj spasitelj__________________________
suosjecanja
Danas suosječanje sa čovjekom gubi svoju vrijednost. Teško je shvatiti tko od nas više što želi. Vjerujem u to da je danas sviju nas isto mišljenje. Kako preživjeti. Ne vjerujem svojim očima, što danas moraš gledat i slušat, ma zar je to uopste bitno. Nije kada u svemu tražimo krivca, a ne pomislimo možda da smo mi sami krivi za to. MOžda samo malo da više otvorimo oči. Možda bi i nešta postigli. Znam nije lako! Ali za početak bi bilo više nego dovoljno. Ne pokušavam nikog ovime povrijedit. Možda jednostavno nije više dovoljno reči nego to i napraviti. Prolazim uz groblje. Susrećem jednu skupinu ljudi koja stoji na toj hladnoći, da bi svoje zadnje minute provele sa osobom koje više nema. Posljednji trag vremena što je ono nedavno bilo izbrisalo. Ali prolazi i to, ostaje praznina. Navikavamo se sve više. Priznajem nije lako. A i ovo ljeto je izgubilo svoju čar. Došla je jesen. Kao da i ono plače za onim propuštenim i izgubljenjim. Ono što je prošlo više se ne vrača. Tužno je to. Još prije nekoliko dana smijali smo se svemu. A sada nas i ovo vrijeme podsjeća na ove dane koji su jako brzo prošli. Suosjećanje prema davnome i izgubljenom nije kao nekad. Uspomene ostaju, one se ne brišu. Pamtimo ono ljepo, loše pokušavamo potisnut i zaboravit. Nitko vam to ne brani, zar ne? Sami krojimo ono čega želimo postojati a izgubiti ono što je manje vrijedno. Iako nam i to može nekad značit. Jer čovjek sam po sebi uči na greškama, dok je živ. Pozornost tome samo je manje posvećena, kao lasta koja bježi sa vremenom. Opet uvele uspomene koje pokušavamo nekad povratit. Zaista bi nekad bilo najbolje da se u tome i potražimo. Izgubljeno vrijeme ne može se povratit, ali može se popravit i ponovo proživit.
Gde li su sad ona bezbrizna vremena detinjstva ? Kako je lepo bilo bez svih tih problema i trzavica .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
znam
Znam da ti u kosi tudja umorna ruka pravi tragove,tudja ruka te mazi, tudje te ruke grle, tudje te usne ljube....Lutam jos u mislima, negde sa tobom...Izgubila sam te, ali u dubini duse osecam da si samo moj...I osecam da lepsa strana buducnosti tek dolazi! Gde cemo ti i ja tada biti? Negde sami, na polovini puta dva grada koja nas razdvajaju... Kao sto si rekao, nadoknadicemo sve propusteno, poljupce i neznosti.. Mozda nece biti onakvi kakvi bi onda bili, ali dacemo sve od sebe....! Sve sto trebas da radis je da mi das sansu da iz tebe izvucem tu skrivenu ili rodim tu nepostojecu ljubav... I kada nam stanu sati, znam bicu sa tobom negde, sami... U nasem malom carstvu... Svo vreme ovog sveta stace za nas....
Ovlašćenja postavljanja
Odgovor sa citatom
Markeri