Moje misli...

[boraf]

Mnogo je toga proslo kroz moj zivot , a da sam nemocan bio bilo sta uciniti. Trudio sam se koliko je to bilo u mojoj moci da drzim korak sa svim tim , ali cesto puta mi je po nesto izmicalo kontroli . Ipak , danas , kada se osvrnem iza sebe , verujem da ima mnogo toga na sta mogu biti ponosan . Ponosan sam na svoje korene , ponosan sam na svoje razgranato stablo , na sve ono sto je izniklo iz posejanog semena samoodrzanja i produzenja vrste . Nisam ponosan i nisam zadovoljan cinjenicom da smo se rasuli kao rakova deca , svak na svoju stranu , da je permanentno prisutna moja neizmerna ceznja za svima onima koji su mi tako surovo otrgnuti od srca ...

[zvuk tisine]

"Bice to mali stan,u nekoj od slijepih ulica..spavas u staroj fotelji..zavjese su navucene..ti usnula...meskoljis se..vidjoh li to osmjeh u uglovima tvojih uvjek strogih usana,ili mi je samo umor obmanuo cula?!
a onda ujutro zaljevas cvijece..a bijela kava se pusi iz porculanskih solja boje neba..hranis ptice mrvicama kifli od dorucka.."
Zeleo je da zivimo zajedno.pricao mi je kasnije da su mu dani bili ispunjeni tremom i nestrpljenjem..
Dobro sam ga poznavala..
Bio je strasni don Zuan i slomio je mnoga srca..
Bilo je u njemu neceg ne odoljivog..da li njegova umrsena kosa ili sanjive oci..ne znam..
Voleo je iskreno svaku svoju "veneru" al obicno samo po jednu noc!
Pamtile su miris njegovog tjela i snazne otkucaje srca koje je vatreno kucalo za svaku od njih..sa zorom je odlazio dalje..tamo gdje je vino sladje ,da u novom zagrljaju ohladi uzavrelu krv.
.....Dosao je pocetkom aprila..
pricali smo o svemu,a najvise o nama!
"sjecas li se kako smo setali nekada kraj bosne,onom neukrocenom obalom?Ja sam bio obuzet prirodom,sve dok me bol u nogama nije opomenula da smo otisli daleko..a ti si pjevusila..djetinje razdragana..i skakutala od kamena do kamena kao radoznalo kuce.."
Cutala sam..
kako bih zaboravila trenutak kad sam ga bezgranicno voljela?!

[milkica_1]

Dokle ces se povlaciti i unistavati me,a bilo je tako lijepo pricati o svemu,djecica koja trckaraju po travi,miris sume i zelene trave,posijani vrt u kome zriju naj ljepsi plodovi,zdrava djecica rumneih obrascica,zrele jabuke u vocnjaku,ja i ti na klupi sjedimo i gledamo ta divna stvorenja koja se igraju,od svega osta samo moja masta,moji sni,godine prodjose i vise nisam ni zasta,ne rodih ti djecu o kojoj smo zajedno mastali,isceznu sve o cemu smo pricali i snivali,kako je pogresno nesto planirati,kako je pogresno misliti da je to to i da si napokon nasao smisao zivota,ustajanje opet ujutro,ajme na posao alo zeno pa to je bio samo tvoj nedosanjani san koji se uvijek prekine na jednome mjestu,uvijek kada je naj ljepse i uvijek kada treba da se dogodi ono nesta o cemu smo pricali.

[zvuk tisine]

Dokle ces se povlaciti i unistavati me,a bilo je tako lijepo pricati o svemu,djecica koja trckaraju po travi,miris sume i zelene trave,posijani vrt u kome zriju naj ljepsi plodovi,zdrava djecica rumneih obrascica,zrele jabuke u vocnjaku,ja i ti na klupi sjedimo i gledamo ta divna stvorenja koja se igraju,od svega osta samo moja masta,moji sni,godine prodjose i vise nisam ni zasta,ne rodih ti djecu o kojoj smo zajedno mastali,isceznu sve o cemu smo pricali i snivali,kako je pogresno nesto planirati,kako je pogresno misliti da je to to i da si napokon nasao smisao zivota,ustajanje opet ujutro,ajme na posao alo zeno pa to je bio samo tvoj nedosanjani san koji se uvijek prekine na jednome mjestu,uvijek kada je naj ljepse i uvijek kada treba da se dogodi ono nesta o cemu smo pricali.

jaoo lutko jaooo

isto
upravo isto
zao mi samo...
sto nisam znala kako

[boraf]

" Naucio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvek ono što tražimo.
Naucio sam... da uvek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da sebi može pomoći na drugi način.
Naucio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahteva od tebe, uvek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naucio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vreme, leči sve rane.
Naučio sam... da svako koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; neko će se uvek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se nauciš živeti u luci gorcine, sreca ce se uvek sidriti negde drugde.
Naučio sam... da treba deliti reči koje su nežne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savet samo u dva slučaja: kada ga neko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vređati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.... "

[milkica_1]

predivno ciko samo je to jako tesko nauciti potrebno je vrijeme i godine i mnogo ucinjenih gresaka u medjuvremenu

[zvuk tisine]

dva izgubljena putnika....
kisa,samo kisa i ja....
oh,kako nekad pozelim da se istopim s kisnim kapima,da me odnesu rijekama beskraja u vjecnost,gdje ne postoje granice srece....
vjetar,samo vjetar i ja......
ona sto mi sapuce tajna price o dalekoj ljubavi,o dalekim snovima......
oh,kako bi na krilima vjetra odletela u zemlju na rubu stvarnosti tamo gdje ne postoje granice milosti.......
leptir,samo leptir i ja......
da mi je znati jezik kojim govore tvoja plava krila,da otkrijem tajne magicnih cvjetova i tragove besmrtnih pjesama,a to gdje ne postoje granice prijateljstva.......
more,samo more i ja..............
tajne plavih dubina,sto mi mirisom donosis...eh,da mi je ponovo osjetiti čar tvojih valova,da me odnesu u beskraj,da upoznam svijet gdje ne postoji granica njeznosti...................
mjesecina,samo mjesecina i ja.............
hladni sjaj,svjetlost mojih misli....da mi je otkliznuti zrakama Mjeseca do dvora fantazije ,do prijatelja snova ,u svijet u kojem ne postoje granice misterija...........
ti,samo ti i ja........
dva izgubljena putnika,na putu u beskraj....ni u snu ni na javi,niti cutimo niti govorimo ,niti placemo niti se smijemo,i znamo i neznamo,i vjerujemo i ne vjerujemo,ali ipak....osjecamo....ti i ja smo ga otkrili.......ti i ja smo ga stvorili...kreirali smo svijet po nasim potrebama ,svijet za druge nedostizan.....gdje ljubav rusi sve prepreke,gdje ne postoje urote,svijet za tebe i mene koji ne poznaje granice

[milkica_1]

dizem pogled i vidim sliku koja mi je ostala,jedina stvarnost iz vremena nase ljubavi,osjecaj bola koji si mi ostavio,mrvicu nade u bolje i zajednicko sutra,nista vise osim toga a valjda je i to dovoljno da covjek prezivi,jer ja sam jos uvijek ziva,sjecam se jedne divne noci na Sljemenu,stigli smo do vrha odakle se pruza divan pogled na grad u noci,pjevali smo i plesali kao dva ludaka u gluvo doba noci,vrtio si me u krug,smijali smo se kao djeca,ja sam vristala iz svega glasa jer je divno odjekivalo u gluvoj noci,na vrhu brda dok zvjezde trepere po nebu i obasjava nas mjesec stdljivo,ti si me pratio svojiv deranjem,bilo je lijepo smijali smo se kao dva ludaka i gledali u nebo posuto zvjezdama i trazili koja je nasa,pjevali smo nase pjesme koje i sada ako poslusam stvaraju mi sjecanje i bol na tu noc,na to brdo i na grad koji sija ispod nas,bila sam na vrhu svijeta,samo ja i ti i te divne zvjezde,o kako smo tada lijepo mastali o nama o zivotu o djeci o Bozeeeeeeeeeee kako sada boli.......

[zvuk tisine]

[milkica_1]

ehhhh sjetih se jednoga trenutka provedenoga s tobom,bijase to nekako u proljece kada je naj ljepse,kada se sve budi,kada sam se i ja probudila kao zena,bijase zivi mrtvac dok se nisi pojavio ti i taj jedan trenutak u kome sam ti dala sve,u kome sam ti poklonila sve sto je ostalo od jedne zene koja nekada bijase vesela,vedra i puna zivota,i sjetim se toga trenutka u kome si vratio ono sta se izgubilo u godinama zivotne tame,i probudi onoga staroga borca u meni,i dade mi nadu u nesta,i ostade mi samo ta nada poslije toga trenutka,i ostade mi sjecanje na jedno proljece,na jedan trenutak i ostade mi nesto sto jos uvijek zivi u meni,ostade mi samo ljubav i nada