E mnogo su dobre borafe....
stvarno se udubis u tekst.....
samo tako nastavi...
E mnogo su dobre borafe....
stvarno se udubis u tekst.....
samo tako nastavi...
Najteze je ocima kad se tvoga lika sete, kad dusa zaplace kao malo dete, jos teze srcu kada rana zaboli, kad nemogu da te vidim a puno te volim!!!
Hvala za lepo misljenje o mojim pesmama .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Originalno postavljeno od strawberry
Takav sam kakav sam i organski ne podnosim naduvane tipove . Par takvih sam vec spustio na zemlju , pa se iskreno nadam da ce se to i ovaj put dogoditi .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Zasto je hladna daljina
izbrisala svu toplinu dodira ?
Zasto je medju nama
zamro eho toplih reci ?
Cak su i nasa pisma pozutela ,
ostalo je samo bolno secanje .
Od bogatstva duse
ostala je samo lepa uspomena .
Srecemo se cesto , a cutimo ,
kao da nemamo sta vise
jedno drugome reci .
Puno toga je ostalo nerazjasnjeno ,
obavijeno velom tajne i cutanja .
Svesni smo svojih gresaka ,
a nas ponos neda nam
da se jedno drugome izjadamo .
Stegle bi se pesnice do krvi ,
zubi do skrguta ,
oko zasuzilo , usne zadrhtale ,
glava bi se povila do zemlje .
Zasto samo uspomena ,
kad sreca je tu na dohvatu ruke ?
Zasto pozutela pisma i bol ,
cemu sva ta gorcina na usnama ?
Hajde da pokusamo jos jednom ,
ne zarad nas ,
vec zbog naseg sina ,
jer on nije nicemu kriv .
Njegova patnja razdire mi dusu
gore no sav taj bol ,
no sva ta secanja na tebe ,
na pozutela pisma ,
na eho tvojih odlazecih koraka .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Potrazimo svako svoj put sada ,
kada je medju nama sve u redu ,
jer rastanak ce manje boleti ,
kada se misli da je sreca
mozda na drugoj strani .
Idi ako mislis da je tako bolje ,
idi i ne okreci se ,
a ja cu sakriti suzu na licu
od pogleda radoznalih ljudi .
Samo te jedno molim
nemoj , nemoj vise nikada
da volis nekog drugog
kao sto si mene volela .
Nemoj da citas pesme moje ,
jer za tebe ih vise necu pisati .
I slike moje nemoj da gledas
jer one ti nece utehu dati .
Zaboravi molim te sve ono
sto je bilo medju nama .
Kise i zaborav tvoj ce trag
iz zivota moga izbrisati .
Ne trazi me vise ,
jer kajanje nemoze ,
zaceliti sve te rane ,
i bol tela skrhanog .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Hvala vrapche . Evo resih da vratim iz zaborava ove moje stihove , i drago mi je da si to zapazila . Volio bih kada bi bilo vise onih koji to vole citati .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Znam da me volis
ali to nikad priznati neces.
Znam da mastas o meni
dok se besciljno sama
sumskim stazama seces.
A livade dok procvetaju
i zazelene
ici ces tamo sama ,
i mastaces satima
kako pomno ljubec
grlis me strasno .
A zasto snage nemas
da pridjes mi i kazes
sve ono sto zelis ?
Mozda i ja to od tebe
ocekujem zeljno .
Zar mislis da sam lud
i od kamena sazdan
pa nevidim ono
sto se oko mene zbiva ,
i devojce jedno stidljivo
sto duboko u srcu
ljubav prema meni skriva .
I zato malena
srce svoje otvori
i uzmi ono sto pred tobom stoji.
Prodjes li mimo mene ,
ko zna ?
Neka druga ce mozda
imati vise hrabrosti
od tebe .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Dozvoli mi da u bice tvoje
utkam sva svoja proleca ,
da na oblinama tvojim
pocivaju vrele usne moje .
Dozvoli mi da sa usana tvojih
ispijam ranu jutarnju rosu,
da se tela nasa pozudna
u jedno bice stope .
Dozvoli mi da najlepsu ariju
odsviram na dirkama tela tvog ,
da ti u suludoj igri tela
poklonim ljubav svoju .
Dozvoli mi da u tebe uplove
svih mojih trideset leta ,
da telo tvoje strasno
bude luka brodica mog .
Dozvoli mi da bar jednom
ispunim zelju svoju ,
i da svi snovi moji
predivna stvarnost budu .
Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .
Bravo cika Boraf..
ovaj mi se deo sa Brodicem najvise svidja...Dozvoli mi da u tebe uplove
svih mojih trideset leta ,
da telo tvoje strasno
bude luka brodica mog .
Kad ti zore osvanu bez boje, spominjaces ti tad ime moje,
kad ti nemir prostruji kroz vene, to bol ti mira ne daje zbog mene..!
Markeri