paklene misli..
pogledaj njene oci,
te divne oci gore poput plamena,
ne postoji zamena, nista me ne zanima,
nocima pitam se ko sam ja?
kakva putanja me vodi na mesto sveto?
svetlo od baklje gori ali boli poput otrova.
vidi te usne, i sneg bi otopile
kad bi mogle da ga dodirnu..
samo zelim da shvatis, budi srecna nemoj da patis.
mozes uz mene da ostaris il nekom da se vratis,
al nije kasno, nama jasno je kad tuga se sakrije
da potiskujes osecanja..
nema vracanja i tuzna secanja ako izbrises
ti obrisao si i uspomene..
srce kao spomenar sve zapise, pazi se,
ja bih da mazim te, da lezim kraj tebe
sa pogledom na zvezde..
i kad svet rushi se, ti drzi me jako
da ne budem usamljen...
prislonjen uz grudi tvoje tad pevacu ti
tiho da zaplaces.
Suze slivaju se niz obraze i oduzimaju mi dah,
kao beli prah si, zavistan sam od tebe..
zavistan od zelje da te dobijem..
da se probijem i budem ti vodic.
Slusaj ove reci srca, slusaj da kucati zeli
al slabije nego juce i slabije nego danas..
u okeanu dusa ja pronalazim sebe i chudno je
da i ti si kraj mene..
tu nepomichno lezimo..tu cestito slezem ramenima
okrecem se i odlazim ka paklu, svoju novu ranu
zatvaram u tami.. u tami gubim i tebe..
a nase cebe ostaje na praznom krevetu..
nema ko da promeni postelju..
ti u moru dusa, ja sam u paklu...
Markeri