Strana 3 od 13 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja
Rezultati 21 do 30 od 121

Tema: Depresija

  1. #21
    Senior Member Djedja avatar
    Datum registracije
    09.02.2006
    Lokacija
    Bec
    Poruke
    12.215

    Podrazumevano

    Kod mene izgleda isto.
    "Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."... J.Lennon

  2. #22
    Senior Member Spidermann avatar
    Datum registracije
    02.10.2005
    Lokacija
    Schweiz (Zürich)
    Poruke
    2.068

    Podrazumevano

    To kod mene normalno , ja i ne obracam paznju vise na to

  3. #23
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Hajde sad malko "pametovanja"

    Što je depresija?

    Depresija je stara koliko i èovjeèanstvo. Ubraja se ne samo u najranije opisane bolesti u povijesti medicine, nego i u najèešæe psihièke poremeæaje današnjice. Rijeè "depresija" podrijetlom je iz latinskoga jezika - latinski depressio dolazi od deprimere, što znaèi potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlaèiti.
    Trenutno je depresija za žene zdravstveni problem broj dva, a u ukupnoj populaciji depresija je na èetvrtom mjestu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija æe do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajuæi samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Posljedica je to kontinuiranog porasta broja depresivnih osoba što se prati od 1910. g. nadalje. Najmanje svaki deseti èovjek ima šansu jednom u životu oboljeti od depresije, može se javiti od djeèje do starije dobi, a naroèito je èesta u srednjim godinama. Depresija uzrokuje duboke patnje i veæina se struènjaka slaže da je to za èovjeka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suoèiti.
    Depresija je više od obiène tuge. Meðutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmjerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družiti se, spavati, jednom rijeèju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoloženje, nije obièna tuga, nego depresija.
    Depresija je ozbiljan duševni poremeæaj, prava bolest koja se mora lijeèiti. Ona zahtijeva lijeèenje jer utjeèe na cjelokupni život bolesnika, a ako se ne lijeèi, sve se više pogoršava. Zbog neupuæenosti, depresiju èesto ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, èak i kad depresija uzrokuje znaèajne braène, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoæe. Depresija je bolest sa znaèajnom smrtnošæu. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba poèini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, èim ranije prepoznavanje i adekvatno lijeèenje da bi se izbjegle moguæe pogubne posljedice.

    Što je raspoloženje, a što je afekt?

    Raspoloženje je unutarnje duboko i trajno emocionalno stanje koje daje ton i boju percepciji, doživljaju svijeta i sebe samoga. Raspoloženje utjeèe na cjelokupna duševna zbivanja, voljni i nagonski život, opažanje, mišljenje, svijest, pažnju, pamæenje i psihomotoriku. Za razliku od raspoloženja, afekt je kratkotrajno, aktualno emocionalno stanje koje se ogleda u izrazu i mimici lica, tonu i modulaciji glasa, pokretima i ponašanju. Raspoloženje je unutarnje emocionalo stanje pojedinca, a afekt je vanjski izražaj tog stanja. Raspoloženje oscilira u svakodnevnom, normalnom životu, pa tako može biti nešto tužnije ili veselije, ali se uglavnom održava unutar nekih društveno prihvatljivih granica i osoba ga može kontrolirati. Meðutim, promjene raspoloženja koje klasificiramo kao psihijatrijski poremeæaj razlikuju se od prethodnog po jaèini otklona od normalnog, po duljini trajanja i nemoguænosti da osoba takvo raspoloženje kontrolira. Raspoloženje može biti bolesno sniženo, pa tada govorimo o depresiji, ili bolesno povišeno, pa tada govorimo o maniji ili hipomaniji. Te se promjene mogu javiti bez ikakvog oèiglednog razloga ili su u oèitom neskladu s uzrokom.

    Koje su najèešæe zablude

    Depresija æe brzo proæi sama od sebe, pa lijeèenje i nije potrebno.
    Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoæne.
    Promjenom okoline, proæi æe i depresija (Depresija je kao kovèeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
    Depresivan èovjek najbolje zna kako mu je (djelomice toèno!) pa se sam može i izlijeèiti (pogrešno!).

    Što ne smijemo zaboraviti?

    Depresija je izljeèiva bolest.

    Što više bolesnik zna o depresiji i što više sudjeluje u programu svog lijeèenja, lakše æe se osloboditi depresije.
    Izljeèenje nikada ne dolazi preko noæi; potrebno je više tjedana da bi se bolesnik osjeæao bolje.
    Depresija nije znak slabosti, depresija je bolest.
    Depresija je èesto neprepoznata i od lijeènika primarne zdravstvene zaštite, najèešæe zbog prisutnih tjelesnih simptoma koji pozornost lijeènika odvlaèe u pogrešnom smjeru.
    Zbog neznanja, krivih stavova i uvjerenja, velik broj depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoæ.
    Depresiju moramo upoznati da bismo se lakše mogli boriti protiv nje.
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  4. #24
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Što nije depresija?

    Depresija nije osjeæaj prolaznog neraspoloženja, ona je bolest koja znaèajno narušava svakodnevni život.
    Depresija nije znak moralne slabosti; depresija je posljedica narušene ravnoteže kemijskih tvari u mozgu, pri èemu važnu ulogu igra nasljeðe, stres, naèin života.
    Velika je razlika izmeðu obiènog neraspoloženja i patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razoèarani životom, kada ostanemo bez prijatelja ili izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tužni i zabrinuti. Takvi dogaðaji gase nam radost življenja, no ubrzo se veæina ljudi vraæa u svoje uobièajeno stanje.

    Kako prepoznati depresiju?

    Depresija je bolest, jednako kao i povišeni krvni tlak ili šeæerna bolest. Bolesnici, kao i kod bilo koje druge kroniène bolesti, moraju nauèiti kako je prepoznati i nositi se s njom tijekom života. Ne smijete biti posramljeni ako ste depresivni. Izrecite kako se osjeæate! Neka Vaš lijeènik zna sve o Vašim tegobama. Ako lijeènik ne upozna Vaše smetnje, tegobe i simptome, teško mu je postaviti ispravnu dijagnozu. Postoje uèinkoviti naèini za lijeèenje depresije i za ponovni povratak u normalan život bez patnje. Ali ako se depresija ne lijeèi, ona može postati bolest koja ugrožava život!
    Depresija je bolest koja uzrokuje smetnje u osjeæajnoj, ali i tjelesnoj sferi pojedinca. Veæina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje. Stresni dogaðaji poput smrti u obitelji ili financijskih problema mogu biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjeæaju depresivnima bez ikakvog jasnog razloga. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeæa žalosno svakog dana u razdoblju od dva tjedna ili duže i kada je više ništa ne može razveseliti.
    Depresivni bolesnici su slabo raspoloženi, tužni, bezvoljni i pojaèano umorni. Depresija se takoðer manifestira ravnodušnošæu, bezidejnošæu, apatijom, gubitkom životne radosti (ahedonijom), ali i u nekim sluèajevima pojaèanom napetošæu, nemirom i razdra-žljivošæu. Isto tako depresija može ometati osnovne tjelesne funkcije, te se manifestirati poremeæajem sna, smanjenjem ili pojaèanjem apetita, tromošæu, nemirom, slabošæu, isrpljenošæu, gubitkom koncentracije i zaboravljivošæu. Depresivno raspoloženje onemoguæava bolesnike u obavljanju normalnih i svakodnevnih životnih aktivnosti. Ljudi oboljeli od depresije mogu osjeæati pretjerani sram ili krivnju i mogu se opširno baviti mišlju o smrti i umiranju, ukljuèujuæi i ideje o samoubojstvu.

    Koliko èesto se depresija javlja u populaciji?

    Depresija je jedan od najèešæih psihièkih poremeæaja današnjice. Broj osoba s depresivnim poremeæajem raste kontinuirano od poèetka prošlog stoljeæa u svim industrijaliziranim zemljama svijeta. Epidemiološka istraživanja govore da 3-4% populacije boluje od težih, dok 1,5 do 2% od blažih oblika depresije. Žene èešæe obolijevaju od muškaraca u odnosu 2:1. Toèan razlog takve pojave se ne zna, ali je pretpostavka da tome doprinose hormonske promjene u žena, trudnoæe i porodi i predodreðenost životnih uloga.
    Depresija se najèešæe javlja u 40-im godinama života, iako se u 50% sluèajeva bolest pojavi ranije. U dobi iznad 60 godina javlja se 10% depresija, što ponekad predstavlja dijagnostièki problem spram demencija. Nema znaèajnije razlike u uèestalosti javljanja poremeæaja izmeðu razlièitih rasa, niti je opažen znaèajniji utjecaj socijalno-ekonomskog stanja.
    Povišeni rizik pojavljivanja depresivnog poremeæaja postoji kod obiteljske anamneze alkoholizma, depresije i gubitka roditelja prije dobi od 11 godina.
    Depresija predstavlja ozbiljnu bolest i može uzrokovati velike ekonomske gubitke društva.
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  5. #25
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Kako nastaje depresija?

    Naèin kako depresija nastaje za sada nam nije poznat. Postoje brojne teorije o nastanku depresije, no veæinu ih se može prikazati unutar dvije osnovne podskupine - biološke i psihosocijalne osnove bolesti.

    Koje su biološke osnove bolesti?
    Genetièka istraživanja i istraživanja djelovanja antidepresivnih lijekova ukazali su na znaèajnost biologijske podloge depresije. Tako je rizik obolijevanja od tog poremeæaja u obiteljima bolesnika depresije 2-3 puta veæi nego što je to sluèaj u opæoj populaciji. Biološku osnovu depresije predstavlja poremeæaj ravnoteže prijenosnika živèanih impulsa (neurotransmitora). Naime, premda mozak izgleda poput kompaktne mase, njega tvore milijarde sitnih živèanih stanica koje su meðusobno odijeljene vrlo uskim prostorom. Osnovnu jedinicu živèanog sustava èini živèana stanica - neuron, a uski prostor koji odjeljuje neurone meðusobno nazivamo sinapsom. Prijenos impulsa (informacije) izmeðu dviju živèanih stanica ne može se odvijati izravnim kontaktom, veæ taj prostor (sinaptièku pukotinu) "premoštavaju" posebne kemijske tvari (neurotransmitori) koje se oslobaðaju iz završetka jedne živèane stanice, prelaze sinaptièku pukotinu, vežu se na posebna mjesta (receptore) susjedne živèane stanice i tako prenose podražaj. Najzastupljeniji neurotransmitori su serotonin, noradrenalin, dopamin, acetilkolin i drugi. Dugo se vremena u poremeæaju neurotransmiterskih sustava, osobito noradrenergièkog i serotonergièkog, tragalo za uzrokom nastanka depresije. Depresija se dovodi u vezu s promjenama u nastanku i razgradnji pojedinih neurotransmitora u mozgu, te s promjenama u broju i osjetljivosti njihovih receptora. Osobito je bila poznata tzv. "katekolaminska" teorija depresije, koja je objašnjavala depresiju kao manjak noradrenalina i/ili serotonina. Ta teorija je u sebi objedinila niz klinièkih zapažanja i eksperimentalnih istraživanja, meðutim, nije uspjela na zadovoljavajuæi naèin objasniti zašto uz terapiju antidepresivima, koji gotovo neposredno nakon uzimanja poveæavaju razinu neurotransmitora u sinapsi (mjestu dodira dvaju živèanih stanica), do poboljšanja klinièkog stanja bolesnika dolazi tek nakon 3-4 tjedna kontinuiranog uzimanja. Odgovor vjerojatno leži u èinjenici da je antidepresivima potrebno vrijeme za izazivanje odreðenih promjena, odnosno za korekciju promjena koje su izazvale depresiju.
    Buduæi da su svi neurotransmiterski sustavi meðusobno funkcionalno povezani, teško se može za promjene u depresiji "okriviti" samo jedan od njih. Radi se najvjerojatnije o dinamièkom meðuodnosu, gdje je jedan ili više sustava odgovorno za poèetak promjena, na što se nadovezuju druge promjene.

    Koja je psihosocijalna pozadina?
    Bihejvioralna teorija govori o depresiji kao o nauèenoj bespomoænosti. Nauèena bespomoænost uspostavlja se u stresnim situacijama koje se ne mogu izbjeæi ili nad kojima se ne može uspostaviti kontrola. Depresija nastaje kod osoba koje uvijek iznova doživljavaju neuspjeh u nastojanju da svojim snagama prevladaju neke životne probleme. U depresivnih osoba nedostaje pozitivnih poticaja zdravog ponašanja i doživljavanja.
    U centru pažnje psihodinamske teorije leži gubitak, stvarni ili zamišljeni, drage osobe ili predmeta (objekta). Negativne emocije usmjerene k objektu bolesnik ne priznaje i ne prepoznaje te se one pretvaraju u osjeæaj krivnje, bezvrijednosti i besperspektivnosti. Ti su simptomi tipièni za depresiju.
    U socijalnim teorijama važnu ulogu ima stres, pa se tako pretpostavlja da niz stresnih situacija predodreðuje osobu za razvoj depresije. No to se nizom znanstvenih istraživanja nije uspjelo potkrijepiti. Meðutim, naðena je povezanost izmeðu javljanja depresije i gubitka jednog od roditelja prije navršenih 11 godina, te gubitka braènog partnera.

    Koje je suvremeno tumaèenje nastanka depresije?
    Danas smatramo da je depresija biopsihosocijalni poremeæaj. Ona ne može nastati ako u osobe ne postoji manja ili veæa uroðena predodreðenost za pojavnost depresije. Ako je ta predodreðenost (predispozicija) vrlo jaka, tada postoji velika moguænost da æe se depresija javiti i bez nekog vanjskog povoda. Naprotiv, u sluèaju slabe predispozicije, trebat æe se zbivati brojni nepovoljni i stresni dogaðaji da se depresija pojavi.
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  6. #26
    Senior Member TaNaNa avatar
    Datum registracije
    24.02.2006
    Lokacija
    Negde iza duge...
    Poruke
    883

    Podrazumevano

    Kako izgleda i kako se osjeæa osoba koja pati od depresije?

    Osnovne karakteristike ove bolesti su sniženo, depresivno raspoloženje, gubitak osjeæaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjeæaja neodreðenog straha (anksioznosti), osjeæaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubojstvu i pokušaji. Uz to nastupa promjena mišljenja, sna i apetita.

    Kakvo je raspoloženje?
    Promjena raspoloženja je "crvena zastavica" koja upozorava lijeènika da razmotri dijagnozu depresije. Depresivne osobe tipièno osjeæaju žalost i beznaðe. One gube sposobnost osjeæanja zadovoljstva i nisu više zainteresirane za aktivnosti koje su ih ranije veselile i u kojima su uživale. Depresivno se raspoloženje u bolesnika razlikuje od uobièajene tuge. Ono u sebi sadrži osjeæaj duboke patnje i emocionalnoga bola. Neki depresivni bolesnici mogu biti više iritabilni, napeti i anksiozni (tjeskobni) nego žalosni. Karakteristièno je njihovo nevjerovanje u moguænost poboljšanja, iako je veæina zbog same prirode bolesti takvo poboljšanje veæ više puta iskusila. Lice i mimika daju sliku bola, zdvojnosti i tjeskobe, èesto bez suza, no neki bolesnici plaèu, uzbuðeni su i zaplašeni, stalno zapitkuju o svojoj bolesti i traže pomoæ. Vrlo èesto bolesnici koji se inaèe tuže na veliki osjeæaj tuge, istodobno se tuže na nemoguænost da se isplaèu ili uopæe da zaplaèu. U fazi oporavka, naizgled paradoksalno, oporavlja se sposobnost plakanja. Polovica bolesnika negira depresivno raspoloženje, ti pacijenti su èesto dovedeni od strane obitelji ili s radnog mjesta zbog socijalnog zakazivanja. Tipiène su dnevne varijacije raspoloženja, pa se mnogi bolesnici lošije osjeæaju ujutro.
    Depresija je vrlo èesto praæena anksioznošæu, poveæanom potrošnjom i zloupotrebom alkohola, a ponekad dominiraju somatski (tjelesni) simptomi, što je osobito èesto u starijih bolesnika i u sluèajevima maskiranih depresija. Anksioznost je ponekad tako jako izražena da je teško reæi radi li se o anksioznom poremeæaju praæenom s depresijom ili depresivnom poremeæaju praæenom anksioznošæu. Za takve je sluèajeve predviðena dijagnoza anksiozno-depresivnog poremeæaja.

    Što je sa tjelesnim funkcijama?
    Èeste su promjene apetita. Tipièno je apetit oslabljen. Ipak, depresija se može manifestirati i pojaèanim apetitom i porastom tjelesne težine, što je karakteristièno za atipiène depresije. Poremeæaj spavanja je takoðer èest. Gotovo 80% bolesnika tuži se na smetnje spavanja, osobito na teškoæe pri usnivanju i na rano jutarnje buðenje. Èesto im se dogaða da se uzastopno više puta bude noæu i da tada ne mogu lagano zaspati. Upravo pojedinci koji se bude u ranim jutarnjim satima (terminalna insomnija) naginju najtežem klinièkom obliku depresije. Povremeno se depresivni bolesnici žale na kroniènu iscrpljenost. Depresivna osoba smanjenog je interesa za seksualne aktivnosti što se ponekad može manifestirati kao glavni problem, a neodgovarajuæa dijagnoza može ponekad takve osobe usmjeriti na braènu terapiju s ciljem rješavanja seksualnih problema jer se depresivni poremeæaj ne prepoznaje.

    Kakva je psihomotorika?
    Depresivni bolesnik može imati ukoèeno držanje, bez spontanih pokreta, pogled u stranu i prema dolje. Psihomotorna usporenost manifestira se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su takoðer usporene, a reèenice kratke i oskudne. Psihomotorna zakoèenost može iæi do potpune nepokretnosti (tzv. depresivnog stupora), takvi bolesnici èesto su zapuštena izgleda i mutistièni (odbijaju govoriti). Kada izaðu iz stupora, bolesnici se mogu prisjetiti što su tijekom tog perioda doživljavali. Nasuprot takvom "sputanom" ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici. Depresivne osobe u psihomotornom nemiru ili agitaciji ne mogu mirno sjediti ili stajati na jednom mjestu, stalno su u pokretu. Npr. stiskanje šaka, "kršenje prstiju" i "èupanje" kose èesti su znakovi agitacije.

    Kakva je koncentracija?
    Mnogi depresivni bolesnici imaju poteškoæe koncentracije ili smanjenu sposobnost mišljenja. Mogu osjeæati kako više ne uèe efikasno ili zakazuju na poslu, pa èak i u svakodnevnim aktivnostima. U ozbiljnim sluèajevima depresivni bolesnici nisu u moguænosti ni pogledati televiziju. U dvije treæine bolesnika postoje odreðene smetnje pamæenja i zapamæivanja koje ponekad ostavljaju sliku tzv. depresivne pseudodemencije. Neki se ne mogu sjetiti èak ni uobièajenih svakodnevnih radnji, npr. kod žena se javlja nesposobnost za kuhanje ili spremanje pa takvo stanje može imitirati demenciju. Osobito to može predstavljati dijagnostièki problem u starijih bolesnika. Stoga se nikako ne bi smjelo dogoditi da se u starijih bolesnika sa takvim simptomima, a koji su uzrokovani depresijom, previdi postavljanje prave dijagnoze i tako zanemari odgovarajuæe lijeèenje.

    Kakvi su to psihotièni simptomi i kada se javljaju u depresiji?
    U vrlo teškim sluèajevima depresije pacijenti mogu razviti psihotiène simptome, kao što su halucinacije (priviðanja) ili sumanutosti. Sumanutosti (pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti, lažna uvjerenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi i nedostupne racionalnoj korekciji) i halucinacije koje odgovaraju depresivnom raspoloženju nazivaju se raspoloženju kongruentne ili sukladne. To su one koje ukljuèuju osjeæaj krivnje, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, teške tjelesne bolesti, nesposobnosti. Sumanutosti i halucinacije koje ne odgovaraju raspoloženju nazivaju se raspoloženju nekongruentne, ili nesukladne. U depresivnog bolesnika nesukladne sumanutosti su one koje ukljuèuju ideje velièine, proganjanja, prekomjernoga znanja, vrijednosti itd. Halucinacije su u depresivnih bolesnika relativno rjeðe. Neki teško oboljeli depresivni bolesnici èuju glasove koji im govore da se ubiju (slušne halucinacije imperativnog karaktera).
    Ko zna glasove misli, retko kada se oglasi glasom govora... Ljudi se poštuju reèima, a vole æutanjem...

  7. #27
    Junior Member
    Datum registracije
    23.07.2006
    Lokacija
    Australia
    Poruke
    14

    Podrazumevano

    Can you see me slowly fading away,
    My presence drifting into the distance?
    The tears I've cried no longer display,
    The pain that I feel through all the silence.
    My mouth is sewn shut so words cannot spray,
    Of what is trapped inside of my conscience.
    Would you rather have me slip down and fall,
    Or should I never say goodbye at all?

    Can you feel all of the pain that I feel,
    The throbbing ache that is within my mind?
    Are you aware of what my lies reveal,
    Or have you now become completely blind?
    All of my truth to you seems too unreal,
    And that's why you don't try to dig and find.
    Will you reach deep and force it out of me,
    Or are you just going to leave me be?

    Can you hear of this help that I crave for,
    As I am screaming it towards your ears?
    Begging and crawling all over the floor,
    Still reaching for your hand while I'm in tears.
    Being pushed back; I can't take anymore,
    Rejection is one of my biggest fears.
    Save me from who you have made me become,
    Because you know that you're not the victim.

  8. #28
    Senior Member boraf avatar
    Datum registracije
    24.02.2005
    Lokacija
    Stepojevac , Srbija
    Poruke
    17.955

    Podrazumevano

    Iako sam po prirodi veliki optimista i vesele naravi , dogodi mi se ponekad da zapadnem u takvu apatiju , da naprosto ne znam sta cu sam sa sobom .
    Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .


  9. #29
    Senior Member vrapche avatar
    Datum registracije
    23.12.2004
    Poruke
    3.341

    Podrazumevano

    luda tajci ovo je mnogo jak tekst. najezila sam se. od koga je?

  10. #30
    Senior Member boraf avatar
    Datum registracije
    24.02.2005
    Lokacija
    Stepojevac , Srbija
    Poruke
    17.955

    Podrazumevano

    Zao mi je sto ne znam engleski , pa da mogu procitati o cemu se radi .
    Ako ikada doživiš poraz, ne dozvoli da u tvome oku zablistaju suze, jer ljudi su zlobni i na ruševinama tvoje sreće, sagradiće spomenik svojoj pobedi .


Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •