Stihovi

[zvuk tisine]

VJEČNOJ LJUBAVI

Sjedim u mraku sobe
jer ti si me ostavio samu,
samu, bez ikoga,
mene, bol i tamu.
I pitam se hoćeš li se ikada vratiti
i shvatiti da si pogriješio
vratiti mi sreću
jer bez tebe moja ljubavi
ja nikada sretna biti neću.
Prošla je godina,
Proći će još dvije,
a svake godine bez tebe
sve teže živjeti je.
Molim Boga da mi te vrati
da opet počnem disati
jer moj život bez tebe
nema smisla živjeti

[zvuk tisine]

Ranjen i tuzan, moj dragi je odustao
Vec davno pada snijeg na njegov trag
predugo ja nisam njega se sjetila
moj zaborav je bio dug i blag

Tek sad sam naglo sve razumila
jer zivot me ko morski sljunak brusi
dok promatram sad prazno zjapljenje u dusi
saznanje da je nepovratno, gusi

Nemogu vise dohvatiti niti
Sto ostaje, je gorki osjecaj
i neznam vise srecu stvorit s tobom
cim pocelo je, blizio se kraj

jos svakog dana sjetim se tih setnji
Na nasem putu proljeca u raj
U tvome oku blistala je suza
od prave srece srebrenasti sjaj

[zvuk tisine]

Kako sam bila glupa kad sam ti vjerovala
Kako sam bila glupa kad sam te tako dugo čekala
Kako je sada teško priznati da sam se pokajala...

Proklinjem dan kad sam te prvi put ugledala
Proklinjem svoj naivni mozak jer nisam razmišljala
Proklinjem svoje mahnito srce jer sam se zaljubila...

Da će mene netko povrijediti
Nikad nisam vjerovala
Uvijek sam bila ja ta koja bi tipa odj...
No,eto ti si prvi zbog kojeg sam se u ljubav razočarala...

Znam da je kasno što sam se tek sada opametila
Znam da je kasno što sam sada svoje pogreške priznala
No,najgore je što znam da kad bih se u prošlost vratila
Sve bi isto ostalo
JER SE NE BIH PROMIJENILA....

[zvuk tisine]

Ako ti kažem da te volim
Hoće li ti značiti te riječi išta?
Hoćeš li i dalje bježati od mene
I praviti se da ne osjećaš ništa?

Ako ti kažem da te nikada neću preboljeti
Hoćeš li se i dalje isto ponašati?
Pustiti me da patim
I tako mi se osvetiti?

Ako ti kažem da se kajem
Hoćeš li mi vjerovati?
Ili ćeš se praviti da si gluh,drugoj otrčati i ljubomornom me učiniti?

Ako ti kažem da si kreten
Znam da ćeš se naljutiti
Ali to naš odnos neće promijeniti
Jer se bojim da je našu ljubav ionako nemoguće spasiti...

[zvuk tisine]

Rukom si mi otkrivao tijelo,
Sve je bilo ko u snu ružičasto,bijelo.
Drhtala sam ko ružina latica,
Poljupcima si mi izbrisao tugu s lica.
Sretna sam bila bar jednu noć,
Jer kad je zora došla ti si morao poć.
Htjela sam da noć traje cijelu vječnost,
Da nas spaja ko dva otoka most.
Samo sam zbog tebe disala,
Uživala dok si me zvao ˝MALA˝
Poljupcima si me hranio,
Dušu mi ponovno ranio.
Ali ova rana više ne boli,
Jer me tvoje srce iskreno voli.
Jučer si mi pokazao ljubav čistu,
Ljubav koju kiša poklanja listu.
Zora je otjerala tvoju nježnost,tvoje tijelo
Koje napamet znam cijelo.
Tvoji dodiri,poljupci,zagrljaji urezali su mi se u kožu,
Nevidljivi kao otisci na nožu.
Ali sve,sve još pamtim
Neželim da iz ovog ostane samo dim.
Da bar živiš kraj mene,
Da nam zajedno ljubav teče niz vene.
Da nas nitko više ne razdvoji,
Već da nas ova ljubav spoji...........

[zvuk tisine]

Samo jedna pomisao na njega
drhtim kao leptirova krila na vjetru
ne mogu da se smirim
i jedva da mogu u ovakvom stanju da zivim

zelim ga cuti
zelim ga vidjeti
na zalost moju ostajem sama
nikada necu ugledati njegovo lice
na ovozemaljskoj svjetlosti dana

zelim ga ljubiti
zelim bluditi
ali ostaje mi sve uskraceno
jer, drhtaj leptirovih krila ostaje masta
masta i snovi neostvareni
i polako ceznja za njim topi se zauvijek u meni

[zvuk tisine]

hočeš li....
hočeš li mi oprostiti grijehe sve?
hočeš li mi oprostiti svaku niječnu riječć ne?
hočeš li me moći preboljeti
hočeš li oči moje moći zaboraviti
hočeš li... a znam da nećeš moć, jer još je srce tvoje u mene
a znaš što i moje je kod tebe....
ja te još volim a izgubila sam te glupošću , i zbog druge osobe i glupom još glupljom okolnošću
koje nam nisu omogućile ......da ostanemo zajedno
hočeš li mi obećati da češ mi se popraviti na bolje bez obzira na to šta se između nas desilo!? makar te više ne budem imala kraj sebe , voljela bi da još pričaju lipih stvari vezanih za tebe!!!!!



--------------------------------------------------------------------------------

[zvuk tisine]

kiša, ponekad tiha
da para tako duboko,
da dira onu harfu duše sto svira iznutra,
da suze izviru na oči bez tvog pristanka,
da sjetiš se dana onih kad smo imali sve
kad smo imali i ljubav i sreću,
kada smo imali nas..
ponekad je kisa tako prokleto ranjiva
tako ranjiva da poruši i onu zadnju nadu u tebi
da ugasi zadnju iskru sto je davala toplinu,
osjećaj vječnosti, ono zauvijek
ponekad je kisa tako jaka da ne čujem svoje misli
da ne osjetim suzu, onu suzu sto dođe kad je ne zoveš,
da ne želeći razmišljam o tebi,
da se sjetim onih dana kad smo imali sve,
i ljubav i sreću, kad smo imali nas.....
kako god da definiram ovi osjećaj kiše,
kad prva i zadnje kap lupne o prozor moj,
opet padnem na isto,
opet navire ona ista suza,
opet se sjetim tebe,
sjetim se onih dana kad smo imali sve,
i sreću i ljubav,
kad smo imali NAS....

[zvuk tisine]

Ja znam da pred tobom ruze ne gube svoju krvavu boju,
Znam da pred tobom zvijezde ne gube svoj sjaj,
Znam da pred tobom snijeg ne kopni,
Znam da za te ne plaču kiše...

Sve ja to znam moja ljubavi...

Al spomen na tebe čini...
Da se zacrvenim kao ruža
Da zasijem kao zvijezda
Da se istopim kao snijeg pred suncem
Da zaplačem žalosnije no ijedna kiša...

Jer tebe nema...
Nema jedinog što ljubim!

A ti još bolnijom činiš moju samoću,
jer na ljubav moju odgovaraš hladnoćom.


Znam da takvu drskost mogu imat jedino ljudi....

Kad bih kao tebe ljubio stabla,
Siguran sam, ona bi me grlila svojim granama
Kad bih kao tebe ljubio oblake
Oni bi me krili u svojoj bjelini
Kad bih kao tebe ljubio more
Šum njegovih valkova bio bi samo za mene...

Tebe pak ljubim
A ti uzvraćaš hladnoćom...
Kako je bijedna naša ljubav?!
Ljubavi moja!

[zvuk tisine]

Nestale su laži, grube riječi,bol..
naše mlade duše mirisale na sol..

Tijela su se voljela, srca naša ljubila..
svaka naša svađa u magli se izgubila..

Grlila te ludo, iskreno i strasno..
za našu ljubav nije bilo kasno..

Zajedno smo kročili, prkosili životu..
Dijete nam je davalo snagu i ljepotu..

Bili smo si nada, zvijezda, vjera, sjaj..
kako bi ta sreća mogla imat kraj?

Svanulo je sunce, budio se dan..
Shvatila sam onda, samo divan san..

Imali smo sve, to je bilo jasno..
Krivim putem krenuli, pa platili masno..

Griješila sam mnogo, a i ti si isto..
Al moje je srce uvijek bilo čisto..

Samo ti si bio, i uvijek ćeš biti..
Ljubav prema tebi sada moram kriti..

Sada nemam pravo voljeti te glasno..
da sam te izgubila još mi nije jasno...

Molim te, oprosti mi što sam te povrijedila..
Ovu situaciju nikad nisam željela..

Možda jednog dana u slomljenom srcu..
Prepoznaš pravu ljubav u mom tužnom licu...