Stihovi

[zvuk tisine]

LAZ../ - /..ISTINA..

- Dobro si?
- Jesam. ..laž../

- Jel ti znacim nesto u zivotu?
- Najviše, ti si mi sve /..istina..

- Osjećam da je ovaj put drugačije.
- I ja. ..laž../

- Što razmišljaš?
- Kako ne bi mogla sve ovo bez tebe. /..istina..

[zvuk tisine]

Pogledaj u moje oči i vidjet ćeš koliko mi značiš
pogledaj u moje srce i shvatit ćeš za koga kuca
zaviri u moju dušu i pogledaj šta skriva za tebe
provjeri jeli moja ljubav dovoljno velika
da te zauvijek zadržim kraj sebe
možeš da me povrijediš, možeš da me prevariš
ali moju ljubav prema tebi ne možeš da uništiš

[zvuk tisine]

Noc stize.
Lazni osmeh i sreca,
prave mesto za mrak, tugu i bol.
Kao sminka, pada maska sa lica mog.
Gledam u ogledalo
i vidim devojku.
Gledam u to nepoznato lice,
u te oci, koje me tuzno gledaju,
i pitam se, dali sam to ja?
Ne osecam suze,
koje liju niz obraz moj,
ne cujem teski uzdah moga srca,
ne primjecujem, da vec stoti put na danu, mislim na tebe.
Naviknula sam na te osecaje.
Prate moj dan nesvesno. .
Isto kao sto nesvesno disem.
Zivim u svetu
gde postojimo ja i ti - zajedno.
Zivim u svetu gde ima buducnosti za nas,
u svetu gde me volis...
Znam, lazem se,
ali me cini sretnom.
Divno je buditi se sa tobom,
i zaspati u tvom zagrljaju.
Tada sretna sam.
Sve je dobro,
dok ne cujem glas koji lici tvome,
dok ne mirisim parfem koji me podseca na tebe.
Dok vetar ne zagrli telo moje,
i dok ne vidim usne, nezne kao tvoje.
Jer tada moram istini pogledati u oci.
Da samo mozes osetiti jednu sekundu toga bola,
koji vredja srce moje,
razumeli bi svi, sto se skrivam u drugom svetu.
Nemogu recima opisati tu bol,
koja mi griz srce, krade vazduh i rani telo moje.
Kako nesto, sto je tako divno,
moze tako boleti?
Tada mrzim ga!
Mrzim ga sto ima tu moc, da me tako uvredi.
Mrzim, sto ne oseca isto kao ja
mrzim ga sto nije tu.
Krivim Boga, jer mi je poklonio njega,
pokazao mi, sta znaci biti sretna
i onda mi to sve opet oteo!
A najvise mrzim sebe!
Nemam hrabrosti, da mu pridjem.
da mu u oci pogledam
i da ga pitam
sta oseca za mene...
Prevelik je strah od odgovora!
Ne bi bilo vise povratka u moj svet,
u kojem postojimo ja i on zajedno!
Sedim u mraku,
nesvesno brisem suzu sa obraza,
i misli mi dalje putuju
Setim se necega lepog iz nase proslosti
i osmeh se stvara na mojim usnama
Zaboravljeno sve
sto me je jos pre nekoliko minuta cinilo tuznom
Zaboravljeno - do iduceg puta...
Noc stize,
polako se spremam na spavanje,
znam, da cu naci zagrljaj njegov
Polako me hvata san
i moje usne tiho sapucu zadnje reci
svake veceri
volim t

[zvuk tisine]

...i da znas...
niko ti nikad vise nece pisati pisma
puna secera
i ustajale usirene krvi
u maju kada slavuji zvizducu Malu nocnu muziku
pracenu zabljim horom
i niko se nikad vise nece
pred tvojim pogledom
da onako topi i mrvi
i niko te nikad vise nece nazvati
luckastom nocnom morom. . .
budi mi nocas tajna. . .
i ne daj da se u nama
ovakvim
samo nesrecni rastanci legu
u predvecerja sto zlatom boje
u oku
majusne kaskade. . .
i ne zali. . .
jer ja sam samo jedan od onih rijetkih ludaka
sto ce krvlju
na posljednjem snijegu
da nasvrlja ime tvoje
slovima bolesljive nade. . .
i da znas...
meni je Gospod na ledja natovario samare
od cvijeca
i od korala
pa te u dugim vecernjim molitvama nazivam
i Princezom
i Pepequljom
jednom si kao planina velika
drugi put kao gnezdo mala
jednom te zovem vjecnom i jedinom
drugi put samo drugom...
i tako to kroz mene prodje
i otkravi
i raskrvari
nesto sto se pravi da ne zivi
nesto
sto samo s tobom
nevidljivu svjetlost daje
dovoljno je da se nasmijes
i kazes
oboje smo krivi
da se u meni bijela zastava
podigne u znak predaje...

[zvuk tisine]

toliko sam puta rekla da te volim,
toliko sam te puta gledala u oči,
smijala se,slušala tvoj smijeh,
pamtila ti crte lica,sjedila s
telefonom,sjedila na kavi,vodila
duboke razgovore,vodila
bezvezne razgovore,ljubila ti lice,
držala te za ruku,tješila
te, jadala ti se,čekala te,
opraštala se od tebe,uzdahivala za
tobom,maštala o tebi,sanjala te.
toliko sam puta rekla da te volim
da se pitam
shvaćaš li me uopće ozbiljno...

[zvuk tisine]

[size="volim te viŠe od cvijeĆa,
viŠe od gora.
Volim te Čak viŠe i viŠe
od mora.
I od juga i od duga,
od modrine svetog neba,
i od zraka Što mi treba!

Tako znaj da je moja
ljubav veĆa, nego troja,
nego sparta i antika,
nego slatka romantika.
VeĆa je od zime i od ljeta
i od ovog cijelog svijeta

moja ljubav je snaŽnija
i od morskog vala,
njeŽnija od maestrala
a jaČa je od maČa.
Ni bonaca nije, tako Čista
tako lijepa,
kako blista
moja ljubav poput Štita,
moja ljubav istinita!

[zvuk tisine]

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...

[zvuk tisine]

Ucinio si me srecnom...
Ne znam kad,ne secam se ni dela...
U snovima samo obrisi senki,
na mojim grudim,otisak tvog cela.

Ucinio si me srecnom...
Na obraz ruku spustio si blago...
Pogled nezan, tvoje plave oci,
i jedno toplo jutro,posebno drago...

Srecna sam...
Sad nosim u sebi,tvoje ruke,oci,glas...
Mali smotuljak nase ljubavi,
ono jedino sto ostaje iza nas...

[zvuk tisine]

Da li je to nesigurnost koja koci...
Strah za dalje...
Nesavrsenost u savrsenom svijetu...
Ili mozda sivilo dana...
Oblaci gusti otporni na sunceve zrake...
Mozda magla kroz neke sate prolazne,tihe...
Staklena hladnoca iz koje rijeci jedva dopiru...
Zasicenje istog,slicnog,ne zeljenog...
Mozda ipak mekoca,ceznja...
Trag zeljan paznje...
Uz tisinu svemirskih dodira...
Bez glasa,ugasenog tona vristanje...
A mozda ipak sve zajedno...
Kao preljev na vrh...

[zvuk tisine]

Ponovno sama stojim
na ovoj prasnjavoj cesti..
tragam za tvojim korakom..
z tobom..
ali..
tebe nema,,,
nema te vise..
Odnio je vjetar sinoc
sve tvoje tragove;
poljubce..dodire...rijeci.....
Kisa je izbrisala sve sto
je vezalo nas dvoje..
ali ostale su samo bolne uspomene.
sad na putu mom....
uspomene koje ce me svaki dan
sad sjecati na tebe..
na stvari koje su me do jucer
toliko usrecivale...
nesto sto mi je davalo
ovom crnom zivotu smisao...
izgubila sam sad nesto..
sto je pripadalo samo meni.
nesto sto s nikim nisam zeljela dijeliti..
ostale su mi..
Uspomene koje zelim sto prije zaboraviti..
Zeljela bih sad krenuti dalje..
okrenuti novu stranicu u zivotu,,,
samo okrenuti ti ledja..
i ponosno odlutati svojim putem.
ali nemogu,,,
Previse me ovaj ¨kraj¨ boli..
previse me ova tisina sad progoni..,...
da bih tek tako lako...
iz tvoga zivota nestala...
Mozda bi mi sad bilo bolje..
da te nikada nisam ni srela..
mozda bi mi bilo sad bolje..
da te nikad nisam ovoliko zavoljela..
Na dlanu sam ti srce dala...
Dala sam ti sve svoje snove.
A sad po njima gazis..
Dala sam ti stvarnost.
Dala sam ti cijelu sebe.
Onako kako se samo jedanput
u zivotu predas nekome...
Zeljela sam svoj zivot pokloniti tebi..
Cijeli zivot samo tebi pripadati,..
Biti samo tvoja...
doista zeljela sam to..
ali jedan trenutak...
je bio dovoljan da taj san nestane.,.
Jedan mali vjetar...
je bio dovoljan..
da sve kule od karata
koje smo iz dana u dan gradili...
...nestanu..
.......padnu na dno.......
rasprste..se samo
u jednu veliku iluziju.....
u jedan neostvaren san...
Nestao si..
Kako cu sada uspjeti sakriti
suze u ocima kada te vidim..
Kako da sakrijem svu tu bol
kad cujem stihove one pjesme?
kako da sakrijem.,,,,da te jos uvijek volim?
kako da izbrisem trag tvojih poljubaca i
dodira sa tijela mog?
Kako ces me u oci moci pogledati
poslije svega?
sa pogledom krivnje ¨da znam ,ja sam kriv za sve¨
Ne zelim da se vratis...
Ne zelim vise slijediti svoje srce...
Jer ne zelim da me ponovno na tvoj put
ovo naivno srce navede...
ne zelim da me ponovno odvede
tamo gdje se probudila sva ta ljubav..
gdje su se rodili svi moji snovi..
Zelim samo da znas,
da te ne mrzim..
Jer puno toga si me naucio..
Pokazao si mi sto je to prava ljubav...
iako je trajalo mozda kratko..
znacilo mi je mnogo...
Znam da ce i tebe,,
jedan trenutak , jedna uspomena,
jedan kut sobe..
na mene sjetiti...
Ali pokusaj tu suzu
zadrzati..ne pustiti........
Ne zelim da mi jedan dan
dodjes sa rijecima..
¨oprosti..pogrijesio sam...
nisi ti nista bila kriva ¨
..te rijeci nisi rekao..
onda kad sam ih zeljela cuti..
zato otidji sto dalje...
jer za nas je sada prekasno...
a ja cu se vec nekako snaci..
ja cu se vec nekako izgubiti..
u ovome vjetru u ovoj iluziji zivota...

ja cu vec nekako..nestati..