Stihovi

[zvuk tisine]

Znaš da još uvijek si ljubav moja....

Znaš da još uvijek si ljubav moja.....
Ljubav kojoj bi sve oprostila.
Ljubav zbog koje bih ako treba opet otišla.

Znaš da još uvijek si ljubav moja......
Ljubav poput sna nikad ostvarenog.
Ljubav poput cvijeta nikad ubranog.

Znaš da još uvijek si ljubav moja.......
Ljubav kao šutnja kad se nema što više za reći.
Ljubav kao pogled koji govori ponekad više od samih riječi.

Znaš da još uvijek si ljubav moja....
Ljubav kao tuga koja nakon odlaska para dušu.
Ljubav kao sreća kad si mi blizu.

Znaš da još uvijek si ljubav moja......
Ljubav kojoj bi sve oprostila.
Ljubav za koju bih živjela....

[zvuk tisine]

.....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati.....
....Nisam mu znala reći koliko mi znači, koliko mi je oduvijek značio....
....Mislila sam da zaslužuje bolju osobu od mene......
....Ne znam....mislim da mi je bilo previše stalo do njega.....
....Mislila sam da će biti bolje ako ga zaboravim....
....ali nisam znala da lažem samoj sebi.....
....i kako su dani prolazili....bilo je sve teže.....
....jer sam počela shvaćati da ga volim sve više.....

....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati....
....i dok svira na radiju još jedna od tisuću pjesama koje me podsjećaju na tebe...
....dođe mi da se nasmijem.....
.... jer sada znam, koliko sam pogriješila.....
....i koliko mi ponekad još nedostaješ....
"....i ne bi prošao niti jedan dan, a da nisam mislila na tebe....
...niti jedna noć, a da te ne bih sanjala.......“.

....Sada znam da u redu je, kada kiše su prestale padati....
...i da bit ću dobro.....
....treba mi promjena.....
....daleko od svega ovoga.....
....dok još tuga boravi u srcu....
....ali u redu je, uistinu, sada kada kiše su prestale padati....
....jer znam da i na mene negdje neka nova ljubav čeka....

[zvuk tisine]

sjedim tu...
u čekaonici svoga života...
toliko je ljudi u ovoj prostoriji...
sada shvaćam,svi smo mi putnici...
sjedmo i čekamo svoj vlak...
i koji put dođemo
prekasno pa nam vlak pobjegne
ali svaki put imamo vjeru da će
doći drugi...
i tako sjedimo u toj čekaonici
i život nam se svodi na sastanke i
rastanke...
i ponekad se ukrcamo na vlak
koji krene krivom tračnicom
i siđemo s njega s vjerom
da smo ipak nekamo stigli...
s nekim razlogom...
i oni koji ga još nisu dočekali
sjede u čekaonici,neki
su već odavno nestali iz naših
života,iz te čekaonice...
ali nakon svega ostaje vjera
...
i dovoljno inata u nama
da vjerujemo da naš vlak
još nije otišao...

[zvuk tisine]

Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - izvršavaj ga
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obečanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga
Majka Tereza

[zvuk tisine]

Ne kaži sve što znaš,
ne čini sve što možeš,
ne vjeruj svemu što čuješ,
ne daj sve što imaš,
ne želi sve što nemaš,
samo voli onog tko tebe voli ".

_____________________________________


Trenutak je dovoljan da se nekoga upozna,
trenutak je dovoljan da se nekoga zavoli,
ali ni vječnost nekad nije dovoljna
da se zaboravi ono što trenutak stvori ".

______________________________________

" Vrijeme je presporo za one koji čekaju,
prebrzo za one koji se boje,
predugo za one koji tuguju,
prekratko za one koji se raduju,
ali za ljubav vrijeme je vječnost. "

" Daljine razdvajaju ljude
zbog njih se tuguje, plače,
ali onome tko zaista voli
daljine ništa ne znače! "

" Nikad ne traži nešto savršeno da zavoliš,
bit češ u opasnosti umrijeti bez ljubavi.
Zavoli nešto što nije savršeno,
i učini ga savršenim svojom ljubavlju ".

_____________________________________

" Ne gledaj u ljepotu koja će te zanjeti,
već gledaj u dušu koja će te voljeti. "

" Kada odlučiš voljeti – prvo nauči hodati po snijegu, a da ne ostavljaš tragove,
jer samo tako nikoga nečeš povrijediti svojim odlaskom ".

" Ne dozvoli da budeš nečiji stih,
potrudi se biti mu cijela poezija. "

" U životu poželi da ne izgubiš voljeno
i da ne voliš izgubljeno ".

" Pobrini se da dobiješ ono što voliš,
inače će te prisiliti da voliš ono što dobiješ ".

" Nikad ne počinji voljeti onoga koga ne smiješ.
nikad ne gledaj u oči onoga tko te ne zaslužuje,
ali uvijek uzvrati ljubav onome tko ti ju daje! "

" Ljubav počinje pogledima,
traje poljubcima, a završava suzama. ".

" Muzika je izmišljena kako bi svjedočila o ljudskoj usamljenosti. "

[zvuk tisine]

SAVRŠENO SRCE

Jedan je mladić imao savršeno srce. Nije bilo crtice ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio starac i rekao: „Zašto tvoje srce nije ni približno lijepo kao moje?“
Starčevo srce je snažnije udaralo, ali je bilo puno ožiljaka.
Na nekim su mjestima komadići bili premješteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali.
A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.
Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i pomisliti da mu je srce ljepše od mladićeva.
Mladić je pogledao u starčevo srce i nasmijao se: „Mora da se šališ“, rekao je.
Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić srca i dao joj ga.
Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristao na prazno mjesto u mojem.
Kadikad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja.
Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju smo dijelili.
I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih.
Mladiću, vidiš li sada što je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli.
Prišao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić te ga drhtavim rukama pružio starcu.
Starac je prihvatio komadić mladićeva srca, odlomio komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićeva srca.
Mladić pogleda u svoje srce, ne više tako savršeno, ali ljepše nego ikada.

Nepoznati autor

[zvuk tisine]

VOLJETI

Biti zaljubljen pa makar i nakratko
Znači biti istinski i čudesno živ

Ne voljeti nikada je isto kao ostaviti kartu
Svoje duše neoznačenu, neistraženu

Ali budi oprezan prije no što kreneš
Na putovanje otkrivanja svoga srca

Jer će na njemu biti olujnih mora i opasnih voda
Prije nego što dođeš do otočnog raja svojih snova

Ne možeš saznati za užitke ljubavi
Ako ne pretrpiš njezine boli.

Samo kad si smrznut i sam čekao kroz noćne sate
Istinski češ osjetiti jutarnje sunce
I osjetiti njegovu toplinu kako ljubi tvoje tijelo

I prije no što možeš poletjeti kao orao
Visoko i slobodno beskrajnim plavim nebom

Moraš znati što to znači biti
Bespomoćan, beznadan, izgubljen i na dnu.

Ali ne, ne boj se Ljubavi
Budi spreman, budi uvijek spreman

I kada Duh istinske ljubavi dođe k tebi
Zagrli Ga, zagrli Ga bez srama

Neka zaposjedne tvoje tijelo i dušu
I odvest će te na mjesta
Koja nikada nisi mogao ni zamisliti.

I osjetit češ u svakoj žili svoga bića
Ono što nisi osjetio nikad do sada.

Dozvoli si da budeš sretan
I priznaj da to jesi

Cijeni baš svaki trenutak
Jer se više nikada ne će vratiti

Vrijeme brzo prolazi onima koji vole

I mali znak pažnje danas
Bogata je uspomena sutra
Daj i primaj slobodno

Upamti, blagoslovljen si da budeš voljen
Ali dvostruko blagoslovljen kada Ti voliš zauzvrat.

Roma Downey

[zvuk tisine]

PRIČA O OSJEĆAJIMA

Ludost je predložila osjećajima da se igraju skrivača. Kad su se svi osjećaji sakrili, ludost je krenula da ih traži.
Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula po treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila:
" Hajdemo se igrati skrivača!"
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.

Intriga je podigla desnu obrvu, a Radolaznost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojenjem, polazim u potragu i koga zadnjeg pronađem, taj je pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.
Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumlju i Apatiju koje nikada ništa nije zanimalo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrilau sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirila kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u kraterima vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999,999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

" Milijun ", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza nabližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebala niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od toliko traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa sumljom joj je bilo lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana)
a Zaborav je zaboravio da su se uopče igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak. Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom se začuo bolan krik.
Ružino trnje izgreblo je Ljubav oči.
Ludost nije znala što da učini.

Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Od tada je Ljubav pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je uvijek prati.

[zvuk tisine]

" U zaljubljenosti prestajemo jesti, spavati, raditi, izgubimo mir. Mnogi se ljudi prestraše jer, kada se ona pojavi, poruši sve na što naiđe. Nitko ne želi da mu se svijet pretvori u kaos. Zato mnogi ljudi uspjevaju prevladati tu prijetnju i nastoje održavati kuću, odnosno strukturu, koja je već trula. Oni su inženjeri već preživjelih stvari.
Drugi, pak, rade upravo obratno: predaju se bez razmišljanja, nastojeći u zaljubljenosti naći rješenja za sve probleme. Na druge ljude prebacuju svu odgovornost za svoju sreću, kao i svu krivnju za svoju moguću nesreću. Uvijek su euforični jer se dogodilo nešto divno, ili deprimirani jer im je nešto neočekivano sve uništilo.
Udaljiti se od zaljubljenosti, ili joj se slijepo predati - što je od toga manje pogubno?
Ne znam. "
Paulo Coelho, Jedanaest minuta

>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>>> >>

Ljudi mi kažu da se ne može nekog odmah voljeti. Prvo nastupa zaljubljenost. Tvoja duša i tvoje srce je u toj posebnoj fazi kada sve vidiš na ljepši način, čak i one trenutke zbog kojih si prije gubila živce (primjerice gužva u prometu). Oni ti se odjednom čine besmislenim....
Ali zašto ga ne bih mogla naprosto voljeti od samog početka?
Pa voljeti se može cvijeće u vrtu čije se pastelne boje preljevaju na suncu. Voljeti se može nebo dok njime preljeće jato ptica. Voljeti se može miris pokošene trave i ubralih trešnjanja, zalazak sunca i jutarnja kava. Voljeti se može pjesma koja upravo na radiju svira. Voljeti se može ljubičasta boja i mjehurići sapunice.
Mnogo toga se može voljeti, a da nismo isprva u to bili zaljubljeni.
Zašto onda ne bih jednostavno mogla voljeti njegov sanjivi pogled dok me promatra?
Njegov osmijeh dok se smije?
Njegove oči kada u tami sjaje poput zvijezda na nebu?
Zašto ga onda ne bih smjela od prvog trenutka voljeti?

[zvuk tisine]

....ponekad nam ljubav dođe nečujno poput latica cvijeća što tiho padaju na tlo....
...ponekad se ta ljubav skrivala cijelo vrijeme u nama i ispunila nam dušu i srce, ali je nismo bili svjesni ili si nismo htjeli priznati da znamo da je tu........
....ponekad je ona ta koja nam je bila potrebna i koju smo tražili u svakom nepoznatom kutku, u svakoj novoj ulici i usamljenim danima....
....i možda nas baš ona može učiniti najsretnijma na cijelom svijetu....
.....jer eto, takva je ta ljubav, uistinu prekrasna.....
....i stoga.....

.....ne, ne tražim ljubav da nam bude potreba ili navika bez koje ne možemo ili ne znamo živjeti.....
.....tražim ljubav koja će biti iskrena i nesebična.....

.....ne, ne trebam ljubav o kojoj će se pisati pjesme i romani, zbog koje će se ljudi smijati i plakati, o kojoj će se danima govoriti....
.....trebam ljubav koja će biti posebna i jedinstvena, baš zato jer će biti samo naša....

....ne, ne sanjam o ljubavi cijeloj obojanoj u ružičasto....
....sanjam o ljubavi koju čine dobri trenuci koji se pamte, ali i oni loši iz kojih se nešto nauči....

....ne, ne želim savršenu ljubav i idealne dane....
....želim ljubav prepunu poljubaca, osmijeha i zagrljaja, bez laži i pretvaranja, jednostavnu i spontanu, ali ispunjenu i sa pokojom suzom i tužnim pogledom (jer sve je to dio ljubavi)....

....da..... želim sve to i mnogo više.....
....ali najviše od svega želim tu ljubav s tobom....