Stihovi

[zvuk tisine]

Negde duboko u nama uvek postoji ljubav za koju niko ne zna,
koju krijemo kao kap rose na dlanu, za koju molimo...
..tragovima cijim hodamo ne nalazeci pute,
no gledajuci oci...potajno...i brojeci minute...do konacnog susreta......

[zvuk tisine]

Ali Ljubav...daruje oku
dragocjeni vid;

Oči zaljubljenoga
zaslijepit će i orla;

A njegove uši čut
će i najtiši zvuk,

Dok je duša lopova
sumnjičava i gluha:
Osjećaj Ljubavi mnogo je
krhkiji i osjetljiviji
Od nježnih ticala
puža u kućici."

William Shakespeare

[zvuk tisine]

Tako bi volela!

Tako bih volela da si mi blize
tu bar u istome gradu,
tada bih barem mogla da opravdam
i suze i ovu nadu,
da opet bicemo skupa...
Bilo bi mi lakse mnogo
mnogo lakse nego li sad
mozda bi tada dopreti mogo
do tebe moj glas.
Vapaj za spas.
Mozda bi ga tada cuo
no i ako nebi
znala bih u stvari da se pravis gluv
i prestala tesiti se
da me u stvari ne cujes dobro.
Eh,da si mi samo malo blize
da se sretnemo onako slucajno
u nekim ulicama grada ovog
pa da uporedimo otkucaje srca
ja mog
a ti tvog
i vidimo kucaju li u istom taktu
a ne ovako.....
samo ispisane reci
a opisnih prideva je tako malo
u njih nece stati niti je stalo
sve ono sto reci bih htela.
I trcala bih za tobom ako treba
klecala i molila pred nogama tvojim
pogaziti ponos ni tog se ne bojim
samo da shvatis koliko mi znacis.
Samo da ti pokazem.
Samo da ti dokazem
da si mi sve,
a ne ovako,samo prazne reci
koje ti ni ne cujes
i koje ignorises znam.
Da...........
sve bi bilo drugacije
kada bi se dotakle ruke,
a pogledi sreli
shvatili bi sta hocemo,a sta smo hteli
koliko smemo i koliko smo smeli
poigrati se ljubavi ovom.....
i prepoznao bi tada
u mom oku tvoj lik,
u mom srcu tvoje ime
shvatio da te u celoj meni ima
shvatio bi neshvatljivo
ono o cem ti svo vreme pisem
shvatio bi da u stvari za tebe disem
radjam se i umirem u istom danu.

[zvuk tisine]

...jos jedna noć.. puna strasti ,znoja ,soli i bola,
poljupci dugi, tamjana miris i nasa tijela gola..
...isprepleteni u postelji dok u nama požuda kola,
mjesečina miluje nam tijela ,nek pričeka zora...
...sapuces mi na uho svoje stihove snene,
ja sam tvoja muza , figura noći i poeme,
ljubavnica, bludnica , grijeh jedne žene..
...ne želim emocije iako postaješ dio mene...
...ja želim samo tijelo bez osjećaja toplih,
jer osjećaji su suze mojih noći mokrih...
... ne zelim biti ovisnica pjesnika krotkih,
želim te samo ispiti kao par dobrih votki...

[zvuk tisine]

...Gledao sam te kako se odmah iza vrata rasplineš.
Tek u ovoj sobi ti si ona koju oboje ljubimo.
Malo nespokojna zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek tako jednostavna, kao nebo u svitanje.
Ali nebo koje se žari.
Sanjiva od plamena koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav.
Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli izračunati.
Ti neproračunata! S osmjehom žuriš prema skoroj propasti, kao da znaš da je vrijeme ljubavi jedino prekratko.
Ni mene ne čuješ kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći da prevarimo vrijeme.
Jest, ljubav je u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaš....

[zvuk tisine]

umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako zureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek cinio odlazeci
oprosti mi sto sam proljece jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno slozene
snaci ces se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za oprastanje
suvise smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo
tako zureci nisam ni pomislio
da ces biti tuzna zbog svega
i sad mi je zao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga sto ce nas jednu vjecnost
zvijezde razdvajati
i sto vise necu moci usne da ti dodirnem
____________
Zeljko Krznaric

[zvuk tisine]

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskočiti dan.

Kao što ne možeš
tuđi san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom času
volim.

[zvuk tisine]

LJUBAV
Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;
A šum, što dopire iz grada,
Nije l to pjesma vodopada?
O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.
U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.
Dobriša Cesarić

[zvuk tisine]

Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo"
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno

I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema
I neću znati što se samnom zbiva
prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi,
ja moram dalje - uvijek nade ima,
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta
Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu što promijenilo se nije,
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije

Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose
Tko će mi u tom času snage dati,
sam je čovjek kao slamka što oluje nose

[zvuk tisine]

POVRATAK

K'o zna (ah niko, niko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti- velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

U moru zivota sto vjecito kipi,
sto vjecito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi-
I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naci
Neka ista usta.

Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteci da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum
Sve sto slutnja sapne;
Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
Pogledat k'o stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vezu
Neki stari lanci.

No vrijeme se krece, no vrijeme se krece
K'o sunce u krugu,
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
A srce se dici-
I slijepi za stope bivsega zivota
Njima cemo ici.

K'o zna (ah, niko, niko nista ne zna.
Krhko je znanje!)
Mozda je pao trak istine u me.
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim.

Dobrisa Cesaric