Stihovi

[zvuk tisine]

Mirišem na ljubav
iglicama tkanu..
Nanizani lančići
viline kose
na rukama po
jedan pečat nose..
Crvenilo bjelinom
se širi..
Vječni pečat utisnut
stoji tako..
Ako je ljubav prava
ne briše se lako..
Trudili se mnogi
uništiti crveni trag..
Teško onom tko dirne
onog tko nam je drag...
Zato,te ima u uspavankama noći..
Probuđenom jutru
pošalji znak..
Sunčanim stazama
kočije povuci..
Nek ostane ruka u ruci..

[zvuk tisine]

U nosnicama
me draška
miris proljeća...
Pelud nije ne kišem..
Proljeće nije
a ja bih da o
njemu pišem..
U njedrima proljeće
počelo da cvjeta...
U osmijehu miris latica..
Gledam ih ozarenog lica..
Snovima već
na livadu liježem...
Licem suncu
tople zrake kradem...
Tratinčice
zalijevam rosom
Milujem livade
nogom bosom...
Dođi mi ljubavi
dođi mi u san..
Tamo nije zima
Dođi da s proljećem
dočekamo dan..

[zvuk tisine]

Ostanem li u rascjepu..
Mislima izgubim li trag..
Iščupam li korjenje
mladicama sjećanja..
Budem li ono
što od mene traže..
Mrtvo slovo..
Bez olovke i papira..
Budem li prazno dno
razbijene čaše..
S talogom na dnu
slabo ispijenog pića..
Budem li ono što nisam..
Prazna knjiga
bez stranica i slova..
Prazna će biti
duša moja..
Bolje rečeno
neće me biti..
Praznina..prazne mene
Ostati će samo
ljuštura od sjene...

**************************
**************************
**************************
U dubokoj strasnoj noći
kad se otvaram
pod tvojim dodirima.
Kad se stakla orose
od našeg daha.
Šapnuti ću tiho.
Ljubim te!
Tiho da ne poremetim
otvaranje tvog srca.
Ne želim prekinuti
tihe slatke jecaje
predaju bez molbe
brisanje znojnih tijela.
Jedno uz drugo.
Propinjanje vriska
Njihovo sudaranje i eksplozija
Ne želim provjeravati
jesi li tu.
Ne želim sebe ubjeđivati
u postojanje tebe u meni.
Želim te osjetiti
cijelim svojim tijelom
jer te dušom i srcem
osjećam..nosim u sebi.
Opijena tvojim postojanjem.
Kao i svi ovisnici
Trebam te sve više i više!

[zvuk tisine]

Pijesak
vjetrom nošen
na hrpu skupljam..
Ograđujem mislima..
Zatvaram u
dijelove sjećanja..
Svako zrno kao
sjećanje jedno
jednako je
vrijedno..
Jednom kad nas
više ne bude..
Možda se zrna
u nekom drugom
probude...

[zvuk tisine]

Otvoriti ću dlanove
bez straha
da ćeš nestati..
Urezan si u njih
dodirima..
U njima je skriven
svaki utor
tvog tijela..
Moji dlanovi
tvojim dodirima
dišu..
***********
***********
***********
Dođi u trenutku kada te baš trebam.
Onako istinski i jako.
Kada sam spremna bez prigovora dodirnuti neizgovorenu misao.
Kada te osjećam bez riječi.
Kada tišinom preplavljuješ svaki i najmanji kutak mog postojanja.
Skriveni miris u svakom dijelu mene na ljubav miriše.Sjećaš li se trenutka postojanja govora
tišine.Ti šutiš,gledaš a moja ljubav putuje prema tebi.
Grle se njih dvoje.
Moj osmijeh i tvoja tišina.
Kao more i nebo.
Kao mjesec i zvijezde.
Kao rosa i cvijet.
Grle se i grljenjem ispunjavaju.
Ti i ja.Nas dvoje.
Mekom tišinom se nadopunjavamo.

[zvuk tisine]

Dođi do mene
svitanje moje zore..
Dođi dahom jutra
otkinutom cvijetu
okupanom rosom..
Dođi ljubavi
poigraj se mojojm kosom..
Poljubac vjetrom mi donesi..
Naći ćeš me lako
ja sam ti uvijek na istoj adresi..
Na hridi sjedim...šumu mora
i bisernoj školjki se veselim..
A školjka skrivena
između dva kamena dozrijeva..
Biser u njoj raste..
Otvorit će se školjka
s dolaskom prve laste..
Uzmi poljubac s usana
školjko moja biserna...

[zvuk tisine]

Ako jednom odlučiš doći..
Nadam se da znaš gdje ćeš me naći.
A šta misliš gdje obitava suton plavi..
negdje tamo..kad je dan posebno plav
na spoju mora i neba..u uvalici maloj podno brijega..
znam tamo negdje čekaš rosom obasjano
Moje snoviđenje plavo
Jednog jutra jedne zore plave
Čudan susret počeo je ostvarivati moje sanje
Prvi snovi prvog stiha trag
Možda negdje na granici stvarnosti na ponoru dva sna..
tko zna..možda još uvijek čekaš ti..a možda čekam i ja..
nema te snage..ni kiša ne pere svaki trag..
u srcu uvijek ostane netko tko je bar na trenutak
u odbljesku jutra na duši ostavio trag..možda nekada..
možda negdje u svitanjima zore..
kad sunce obasjava rosu na listu..
možda tko zna..možda i ti imaš želju istu..
zajedničko svitanje ili zajednički suton plavi..
možda tko zna..možda nas noć zagrli u snove odnese
možda osvanamo u jutru zajedno uz kapi rose..

[zvuk tisine]

Nocas su zvijezde nebo prekrile
A ja pitam sto nas to povezuje
Jednu sam zvijezdu nasao za tebe
Jednu za njega, jednu za mene
Sad zvoni telefon
Predosjecam ti si
Kazes da si sretna
I pitas kako si
(Boris Novković)

[zvuk tisine]

Gledam te ruke nježne
Mirne su..
Poznajem svaku žilicu
Svaki utor...svaku boru
Koliko je nježnosti u njima
Koliko snage...topline
Prije minut ili dva
Na svom tijelu ćutila sam ih ja
Želim ih opet..sada..ovaj tren
Gledaš me..pišem
Čudiš se danima..što ja to pišem
Tebi pišem..o tebi ljubavi moja
U svakom mom stihu te ima
Volim te i tako imati
Dodirivati...ljubiti
Volim te u svaki svoj stih utkati
Naučila sam plesti davno
Još kao dijete
A s tobom sam naučila tkati
Naučila sam kako ljubav imati i dati
Tkajem najljepše niti
Bojama ljubavi moje i tvoje
Za mene i tebe
Ogrni se ljubavlju za tebe tkanom

[zvuk tisine]

nježna bjelina
u plavoj pozadini
ljubim te
čistog srca
ljubavi punog
ti to znaš
a opet
cvijet ovako ostavljaš
more mu ljubav pruža
nije važno
što nije ruža
svaka žena
cvijet je jedan
posebno vrijedan
zaslužuje nježnost
zaslužuje pažnju
zaslužuje poljubac
noću i danju
čuvaj svoj cvijet ljubavi
kao kap vode na dlanu