Stihovi

[zvuk tisine]

Polako zatvrama prozor,
i odlazim daleko u noc,
nemoj me cekati duso,
jer ja vise doci necu.

Proslo je vrijeme snova,
sad je svemu kraj,
mogu ti samo reci,
da sm te voljela, znaj!

Zatvori crne oci,
i prespavaj rastanak taj,
ako se nekad sretnemo,
prijatelj bicu ti znaj...

[zvuk tisine]

Cežnja...

Sanjam da ceš doci:
Jer mirišu noci, a drvece lista,
I novo se cvijece svakog jutra rodi;
Jer osmjesi ljupki igraju po vodi,
I proljetnjim nebom što od srece blista;

Jer pupe topole, i kao da hoce
K nebu, pune tople, nabujale žudi;
Jer u duši bilja ljubav se vec budi,
I mirisnim snijegom osulo se voce;

Jer zbog tebe cežnje u zraku plove;
Svu prirodu Gospod za tvoj docek kiti.
Cvijece, vode, magle, jablanovi viti,
Sve okolo mene ceka te i zove.

Dodji! Snovi moji u gustome roju
Tebi lete. Dodji, bez tebe se pati!
Dodji! Sve kraj mene osmijeh ce ti dati
I u svemu cežnju opaziceš moju

[zvuk tisine]

Svakim danom nadam se,
da prošvrljat ce,
ovim virtualnom svijetom,
i naci sve ove pjesme,
sve do jedne,
i ovu zadnju koja za nju napisana je…

svakim danom nadam se,
da ce shvatit,
koliko ovo moje maleno srce,
strgano i izmoreno,

može voljeti,
koliko ljubavi joj može pružiti…

svakim danom nadam se,
da ce mi oprostiti,
za onu jednu besmislenu rijec,
da ce u moj zagrljaj dotrcati,
privit se uz mene,
i okusit usne moje…

svakim danom nadam se,
da sve ono što smo jedno drugom rekli,
u stvarnost pretvorit ce se,
da ce leci pored mene,
i tiho šapnut mi,
volim te najdraže moje…

[zvuk tisine]

Samo gledaj
i trazi me
tamo gdje me nikad
neceš naci.
Na drugoj strani svijeta zivim ja.
Druge misli mene vode.
Ovo što citash sad,
to je moje obale glas.
Moje tišine...
moje vode...
Ne trazim spas.
Ne zelim ruku.
Ništa mi ne treba
jer sam na vrhu.
Samo gledaj kako letim,
samo gledaj kako smijem se,
samo gledaj kako pjevam,
samo gledaj kako ostavljam te!
Ja nisam tu,
ja nisam tvoj!
Samo gledaj me
i kad pozeliš me
ne javljaj se!
Jer doci necu,
jer znati necu tvoje ime!
Ime tvoje izgovoriti necu,
usne tvoje meni gorke su!

Idi k dushi svojoj
i zapali svijecu
svemu što imali smo mi,
svemu što imala si ti!
Dinar-dva za kartu za bus,
minut-dva do zadnje stanice!
Od zemlje do neba,
od neba do zvijezda,
samo je sekund do zadnje granice!
Moja je prica neispricana,duga,
ona traje, trci, krivuda,
skace i leti,
ona nikad nece stati
jer zabavlja se ludo!
U hodniku hladnom
oci tamne gledaju me,
oci tamne smiju mi se,
oci tamne osmjehju se!

Na ulici svjetla pale se,
jedni koraci prate me,
tihi koraci prate me,
kišni koraci prate me,
netko za ruku hvata me,
netko k sebi me okrece,
taj netko grli
i strasno ljubi me,
taj neko ubija me.
Taj netko...
Taj netko si ti...

[zvuk tisine]

NEMOJ SRECO NEMOJ DANAS?


Nemoj sreco, nemoj danas
opet reci da me volis.
Nemoj sreco, nemoj danas
ti za ljubav da me molis.
Nemoj sreco, nemoj danas
danas nisam dobre volje,
nemoj sreco, nemoj danas
mozda sutra bude bolje.
Nemoj sreco , nemoj danas
stare rane da otvaras.
Nemoj sreco , nemoj danas
da me lazes, da me varas.
Nemoj sreco , nemoj danas
ova ljubav nije za nas...

[zvuk tisine]

Ponocni vjetar kruži nebom i pjeva.

Nocas bi mogla napisat veoma tužne stihove
Voljela sam ga, a katkada- i on je mene voljeo.

U nocima ko što je ova držao me u narucju
Ljubio me toliko puta pod beskrajnim nebom.

Volio me, i ja sam njega katkada voljela
a kako i ne bi ljubila njegove velike beskrajne oci.

Nocas bi mogla napisat veoma tužne stihove
Misliti da ga nemam.Osjetiti da sam ga izgubila.

Cuti beskrajnu noc, još beskrajniju bez njega
A stih pada na dušu, kao rosa na pašnjak.

Što znaci da ga moja ljubav nije mogla sacuvati,
Noc je osuta zvijezdama a on nije uz mene.

To je sve.U daljini netko pjeva.U daljini
Moja se duša ne može pomiriti da sam ga izgubila.

Moje srce ga traži a on nije uz mene.

Mi, oni od nekad više nismo isti.

Više ga ne volim, zbilja, a toliko sam ga voljela
Moj glas je tražio vjetar da dodje do njegova sluha.

Drugome, pripast cu drugome.Ko nekad njegovim poljupcima
Moj glas, moje cisto tijelo.Moje beskrajne oci.

Više ga ne volim, a možda ga ipak volim
Ljubav je tako kratka a tako beskrajan zaborav.

jer me u nocima kao što je ova držao u narucju
moja se duša ne može pomiriti da sam ga izgubila

Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje
A ovi stihovi posljednji koje za njega pišem...

[zvuk tisine]

Jednom kad odem



Samo moji tužni stihovi…
To je jedino što ce iza mene ostati,
Kad jednom odem, kada se izgubim…
Stihovi tužni i poneka pjesma o ljubavi…
Da li ce netko u njima prepoznati ime,
Hoceš li i ti znati kada ceš ih citati.
Necu ostaviti nikakve tragove…
Kasno je cak i da me pronadeš.
Neka te samo poneki stih na mene podsjeti
A ti, možeš me kukavicom nazivati,
Jer nisam imala dovoljno hrabrosti…
I ne pokušavaj me razumjeti, neceš to znati.

[zvuk tisine]

Poslije tebe nista vise nije
vrijedno da se voli i da se pati
Samo tvoj lik nekad u san mi svrati
dok napolju hladna kisa lije

Ja sad placem a sudbina se smije
samo pjesma moje dane krati
a tuzan stih korake mi prati
jer se samo bol u mom srcu krije

Ako poklekne srce ovo nijemo
od prevelikog bola sto ga cijepa
i sto tebe treba i zimi i ljeti

Nemoj plakat', suze liti nemoj
Idi dalje, zvijezdo moja lijepa
I samo se nekad mene sjeti

[zvuk tisine]

Nisam ti suza u oku...

a ti meni jesi,
nisam ti osmjeh na licu
a stalno se pitam gdje si?
Uzalud ovo pisem,
uzalud srce pati,
ipak za tebe disem
i volim te, shvati!!

[zvuk tisine]

Danas moje srce place, djeli samnom teske boli
ostavlja me jedan decko, kojeg srce stvrano voli.
Dusa moja sad je prazna, tezak mi je svaki dan,
On je tako htio, ljubav nasu ugasio, jer je drugu zavoljeo.
Ja sad neznam sta osjecam, da li ga MRZIM ili jos VOLIM
Ali ipak nastojat cu gorku ljubav da prebolim.