-
svojim nježnim dodirom,
cijelu si me oblio,
nema dijela na tijelu mom,
kojeg nisi dotak`o...
od čvrstog zagrljaja tvog,
moje oči nikog drugog ne vide,
u mekim poljupcima tvojim,
udahom utopila sam se....
oči tvoje toliko nevine,
u meni žari strast bude,
dubokim pogledom krotiš me,
bez straha prepuštam ti se...
moj obraz kad tvoja prsa dotiče,
u snovima jedna želja bdije,
da vatreno tijelo tvoje,
vječna sjena moja postane...
-
vječnost sekunda je bila,
ne gledajući bistro duša je kročila,
njegova riječ lažna vodilja,
ne znajući na led me namamila…
niz hladan beton krv se slila,
zelenu ne izraslu djetelinu s četiri lista,
gusta crvena boja prelila,
uvenućem nijemo u dušu me probola…
razoran potres u grudima,
roj bolnih trnaca kožu i kosti izjeda,
klaustrofobija osjećaj slobode zarobila,
gdje god pogled seže nema izlaza…
kroz otvor od bolnog udara učinjenoga,
čista toplina prodrla,
otapajući hladnoću što me okružila,
moje ime glasno zaziva…
nevini dlan krvavom betonu pruža,
čvrstim zagrljajem podiže me iznad njega,
roj ledenih trnaca dodirom rastjerava,
dahom smiraj u grudima stvara…
-
stihova sam se odrekla,
nisam to željela, ne,
muza me napustila,
u dubokom bunaru tražila sam je…
možda sreća što me dotakla,
možda osmjeh što me uzdiže,
ili poljubac od kojeg trnci tijelom prolaze,
u meni koče stihove…
u boli pjesma se rađa,
jer kad sreća zakuca na vrata,
bolnom stihu mjesta nema,
toplina tad svaki dio ispunjava…
ipak čovjek koji umije,
da sretnu pjesmu napiše,
u mojim očima,
pravi pjesnik je…
duboko u bunar sam zavirila,
muza bolnih stihova je isparila,
iz njega toplina sreće buknula,
i stihove ove stvorila…
-
odrekni se,
onoga što voliš najviše,
što ti život zaslađuje,
onoga bez čega ne možeš…
da li dima cigareta,
što mi plovi venama,
ili onog čokoladnog dodira,
što mi se na vrhu jezika otapa…
odreći se znači okrenut leđa,
ne okusit šećer života,
iz srca bi ga istrgnut trebala,
a bez njega disat ne bi mogla…
-
mirisom tijelo krasi,
toplinom obasja,
suhu pustinju kišom napaja,
vjetrom vatru rasplamsa...
poput mladog pupoljka suncokreta,
lagano k suncu vine,
poput listova boje duge,
zemljanu boju poprime…
pogledom u bistro nebo,
bijele pahulje zrak grle,
na dlan se polako spuste,
i u vodu života pretvore…
tijelo i dušu hrane,
srce ispunjavaju,
ta četiri godišnja doba,
što ljubav znače…
-
Mislio sam nekad, jak sam, sve mogu
da i bez tebe moci cu
A to je samo cista zabluda
evo me opet pred samocnim vratima
:
Cekam kako se jutro budi nocima
ostao sam sam vilo moja (nemam vise nikoga)
Za tebe i ne znam gdje si, ljubavi
a boli me svaki misao o tebi
:
. Ovo vise nije ni nocna mora
. nego moja sudbina bijela
. sto me kao davo na vratima ceka
:
. Ovo vise nije krv u venama
. niti ritam moga srca
. ostala je samo moja dusa
. (obasjala je ova tuga)
:
Poklanjam ti buket crvenih ruza
noc mi postaje duza
i sve da ti dam ti to vilo ne znas
samo mi tuzni zivot otezavas
:
-
Evo opet pos strehom oluje
Grmi mi srce boluje
Rasjeceno na razne dijelove
Prisustvo moje ubrzo ovdje nestaje
8
Pokusavam naci svoj kutak u zivotu
Mali je Svijet kazu
a ja ne mogu naci tu ljepotu
o kojoj mi svi pricaju
8
Sad ce sve da srusi na mene
svi pa i ti me izdala
a zato vise namam snage
prepustam ovo u Allahove ruke
8
K´o bi ikad rek´o, ja ranjen
sklopljenih krila, nestajem u tami
pokusavam se dici, al´ ostajem tu gdje jesam
a gdje je (da me spasi) moja vila, prolaze dani
-
Ne mogu da vjerujem
niti da prihvatim
da ovo od nas ostalo je
A kako da se vratim
na ono nase sto bilo je
ljubav, samo nas dvoje
-_
Svaki cas pitam se sto te nema
a ja u suzama kao lud cekam te
Pitam se sta se meni sprema
jer ja izgubio sam se
-_
Kada nisam stobom uvjek mi nesto fali
a s tobom kad sam nigdje drugo da budem ne zelim
Ljubavi, trebas mi
Nedostajes mi
-
Kada bi poslusasli ove rijeci
pa saslusali kako se lijeci
mozda bi i meni mogli pomoci
mozes sve dobiti samo treba pozeljeti
|
Ja jos neznam a volio bih znati
sta ja bih trebao pozeljeti
zelim mir i srecu kako cu to dobiti
Boze molim te mozes li mi pomoci
|
Boze daj mi znak, sta cu uraditi
da nisam sam, da prestanem patiti
pokazi mi pravi put, koji cu pratiti
ja vise neznam kud, sa njom ili bez reci mi
|
Pa bili mi pomogli kad bih na koljena pao
bili mi snagu dali kad bih vam dokazao
osjecaj moj, koliko sam od sebe dao
|
Sta jos trebam dati, pokazite mi, recite mi, sve cu uraditi
-
Subota, tridesti, sest sati, vecer dolazi
Polahko silazi, sunce zalazi
Oci pune suza, dusa nezna kuda
Gdje da ide, gdje se nalazi
´
Znam i ona je u suzama, preplakala
sest sati docekala
Sjeca se ovaj dan, on je nas san
i dalje ostaje, jer zato zivimo i ona i ja
´
Sjecanja ostaju, nadanja ne prestaju
snovi su i sad tu, oci traze nju
Da ova bol prode i da nikad vise
tridesti bez nje ne dodje
Ovlašćenja postavljanja
- Vi ne možete postavljati nove teme
- Vi ne možete postavljati odgovore
- Vi ne možete postavljati priloge
- Vi ne možete menjati vaše poruke
-
Pravila foruma
Odgovor sa citatom
Markeri