...Tvoje latice nikada
uvenuti u mome srcu nece,
Jer u tebi
pronasao sam
delice srece,
koji su mi bili potrebni
za ovu
slagalicu zivota...
-------------------------------------------
Ko je vredan moga drustva,
dusu cu mu dati
I s njime cu
- diceci se-
uporedo stati.
Zelis znati-
sta je pakao na ovome svetu?
Pakao je necoveka za druga imati.
--------------------------------------------
Originalno postavljeno od plavi
e ovo znam da je za mene
Nista Na Svetu Toliko Ne Boli... Nego Kad Srce uzalud Voli!
Kad se probudis
i nadjes me u ocima
kad pomijesamo
ljubav
i dobijemo novu boju
sve ce to biti
razliveno kao tinta
u nasim venama
pa i ljubav cemo disati
tvojim usnama
dok se gradovi pretvaraju
da nas imaju
dok me ruke tvoje
grle i primaju
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rusenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoca je u svijetu i neljubav ljudska - da,
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoca susreta sa istinom.
Obojene misli
Kad vetar ponese zmaja
u toplu plavu noc
tvoj dan po meni sanja
sa dve mrvice zlata
otkucava ponoc.
Sretnu nam se misli
na ulici,
na bulevaru. u kapiji sto cuti
ljube se u svom stanu.
Vredni mrak plete cutljive mreze
vetar ljuska kroz noc
nase podudarne zelje
u etru sto lete
na pesme sto nas drze.
Tvoj miris se uvlaci u sva moja cula
neko drugo ja
tako ga sebicno pije i cuva
i sva tvoja boja
u meni je tako topla i ziva.
Vidiš li ove reèi?
Koštaju nas zaborava.
Zato ti ih pišem stihovima
da postanu lepši veènosti.
Nemo ispevaæu ti pesmu,
bez reèi biæe ti draga
jer uputih ti je srcem.
U tvom pogledu beskrajno nebo,
iskrièav drhtaj u oku,
rasplinuo se sjaj tvoje duše.
Poklanjam ti moæ nezaborava,
sve oseæaje upletene u misli,
poklanjam ti pesmu uz zvuk gitare;
ne daj da je ispeva neko drugi.
Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost
veca nego sto mogu podnijeti, ponekad,
i zato cutim promatrajuci te dok me ne vidis
i, kao da je kraj godine, biljezim svakoga dana
od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje:
najprije ti citava i meni okrenuta licem
na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojcice koja place,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje vec skriva sjena. Ali ja zatvaram oci
jer ti se stidis i pozelim da te cuvam
kad padne vece, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima vise zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.
Cudno smo ti neko Mi,
ti i ja, moj voljeni:
Tuga,
svih svjetova i svih daljina,
Sreca,
svih zvijezda i svih godina.
Da li ovaj
osjecaj
svojom voljom ozivi se?
Ovakva sreca,
ovakva tuga,
raj i cistiliste
pred licem ljubavi,
mozda su?
Nagrada i iskusenje
za svako slovo imena tvog
i za svako slovo imena mog;
sreca i bol
za tvoje i moje,
jedino Mi?
Cudna je ljubav ova,
cudnija od cuda svih..
Odolijeva vremenu,
odolijeva koraku.
Cemer tuge
hrana joj i snaga,
radost duse
jedina spoznaja.
U srcu duse:
Mi.
VOLIO SAM TE...
Volio sam te...
volio sam te i prije nego sam te upoznao,
Volio sam te, i tražio upravo tebe,
srce sam svoje davno veæ dao,
tebi... koju nisam poznavao.
Zato sam za tobom tragao...
Kada sam te ugledao,
mojem je traženju bio kraj,
postala si za me' život cijeli,
u tvojim oèima vidio sam sjaj...
znao sam... ti si moj biser dragocjeni,
za kojim sam tragao... i kojeg sam našao.
Sada kada te imam pored sebe,
volim te više iz dana u dan,
i ponekad pomislim da je sve to san...
no pogled tvoj razbije sve sumnje moje ,
i u stvarnost me vraæaju usne tvoje...
imam te.. tu si.. nisam više sam.
Èežnja
Danas æu ti dati, kada veèe padne,
u svetlosti skromnoj kandila i sveæa,
u èistoti duše moje, nekad jadne,
èitavu bujicu proletnjega cveæa.
U sobi æe biti sumrak, blag ko tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zablještaæe boje
U taj sveži trenut prvoga saznanja...
Sve æe biti lepše, sve draže i više,
noæ koja se spušta, svet što mirno spava,
dugo mrtvo polje na kome miriše
kržljava i retka u busenju trava.
I tako kraj cveæa ostaæemo sami...
- Proliæe se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapati u blaženoj tami,
i reèi iz kojih proleæe miriše.
Do posljednjeg daha
Na dlanu tvom
Ja sam kao kapljica
Zauvijek æu plesati
Linijom ljubavi
Sa svilom tkan
U svakoj niti spavaš ti
Pleteš ljubav snovima
Svilenim prstima kroz san
Ljubiš me
Tvoj glas budi me
Zauvijek
Bit æu uz tebe
I ako stane planeta
I doðe kraj svijeta
Bez tuge, boli i straha
Do posljednjeg daha
Kad spava grad
Ko mala noæna muzika
Kao dobra navika
Tvoj miris doluta
Ljubavi sa usana
Svaku noæ kao molitvu
Šapnem ime ti u mrak
I prepun ga je zrak
Dah ljubavi
Tvoj dah osjetim
Zauvijek
Bit æu uz tebe
I ako stane planeta
I doðe kraj svijeta
Bez tuge, boli i straha
Do posljednjeg daha
Zauvijek
..nemam snage bas ni za sta,
samo sto jos bol me drzi,
bol u dusi,bol u srcu,
bol paklena,sve do srzi.......
Kisom jutro je pocelo
kao da zna da je nestalo
sve sto nas spaja
ja sam kriva, al’ sam ziva
to je najgore
Hladnim cajem
podne je kucalo
jos se drzim
al’ drhtim pomalo
jos sam ziva
al’ pola ostrog noza
u meni je ostalo
Refren
Ne pitaj ih
gdje ces da me nadjes
zli su ljudi sakrili adresu
daj mi oprost i posalji ladje
nek’ me jedra ranjenu donesu
Ne pitaj ih
gdje sam do sad bila
sto se telo od tebe ne mice
uplela se u djavolja krila
to toliko, sto se njega tice
Kisom jutro je pocelo
kao da zna da je ostalo
sve sto ne vrijedi
spomena ni kamena
Refren
Ne, ne pitaj, ne
ne, ne, ne, ne
ne, ne, ne, ne
(2x)
DOTAKLA BIH TE
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa....
ostalasam bez texa...
TAKO JE DOBRO DA NEMAM RECI....
SVAKA CAST....
Kad ti zore osvanu bez boje, spominjaces ti tad ime moje,
kad ti nemir prostruji kroz vene, to bol ti mira ne daje zbog mene..!
Ovlašćenja postavljanja
Odgovor sa citatom
Markeri