Najdrazi moji,
Sama sam. Vec satima sjedim nepomicno i razmisljam. Slusam neku muziku koja i onako ne dopire do moje svijesti, samo se provlaci kroz moje usi. Nedostatak vijecni obicno nadoknadjuje cutanjem. Zatvorim oci i pokusam da razumijem. Zasto? Zasto me toliko strah od ljudi i zivota? Strijepim od svega sto je izvan mene. U tudjim ocima ne pronalazim razumjevanje, tako da sve cesce obaram pogled prema zemlji.
Zar vise nema postenja?
Zar vise nema prijatelja?
Bezbroj je pitanja koja se sama namecu, a odgovora nigdje. Danas mi je jedan poznanik reko da ljubav nepostoji, da su je izmislili siromasni da bi se imali cime tjesiti. Samo jedan pomisao na tebe, i znala sam cak i da svi ljudi na svetu misle isto. Ja u to nebi mogla povjerovati. Ipak... Zastala sam u pola rjeci, u pola koraka ne zasto sto je on poljuljao moje povjerenje, nego zato sto me je iznenadila cinjenica da neki ljudi tako razmisljaju. I sam znas da je mene oduvjek bilo strah da izgovorim one dvije rijeci koje bi trebale prestaviti ljubav. Ne govorim ih tako cesto bojeci se da ti gubim carobni dio njihove magicnosti. Ljubav je najljepsa kad se procita iz pogleda, kad nas sagori samo jednim dodirom. I ma koliko ta nasa ljubav bila opravdana, uvjek se stidim sopstvene ljubavi. Iako sam cesto tuzna sto nisamo zajedno, ponekad pomislim da sam najsrecnija osoba na svetu. Srecna sam sto postojis i sto znam da me volis. Tvoja ljubav je moj jedini izvor samopouzdanja. Ona me odrzava u zivotu, u ovim teskim vremenima. Ti si sve ono sto ja nisam, sto zelim a ne smijem da budem. Ja sam sve ono sto ti volis i zelis od zivota. Ne zasluzujem tvoju ljubav. Ipak... Srecna sam sto postojis i sto znam da me Volis.
Odgovor sa citatom
Originalno postavljeno od boraf
to ti je najlakse hiihih
Markeri