Stihovi

[DaLeKa]

Moja si

Moja si jedina ljubav
u srcu gori mi plam
u njemu ja tebe nosim
i samo za tebe ja znam.

Ti si mi radost i sreæa sva
dio si mog životnog sna
svim srcem želim taj cjelov tvoj
jer ljubav si moja i život moj.

moja si vjeèna ljubav
oku si mome ti blistav sjaj
i zvjezde nek padaju sa neba
i tad æu željet tvoj zagrljaj.

Prorok.

[nepoznatamrki]

DUSA

Zasto places draga svu noc i dan ceo:
Izgubljena sreca jos uvek je sreca!
I taj jad u dusi sto na nju te seca,
To je jedan njezin zaostao deo.

Ne daj mutnoj suzi na sumorno oko
Sreca nikad ne mre, ni onda kad mine,
Taj eho kog jedva cujes iz daljine,
To jos ona zbori u tebi duboko.

U samotne noci, kad zalosno sume
Reke pune zvezda, gore pune sena...
Do sluha ta pesma ne dopire njena
No dusa je sluti, cuje i razume...

Jovan Ducic

BEZ USPOMENA

Otici cemo odavde bez uspomena
na drhtavice trava blage,
na tugu i mesecinu po sumama,
na predeo usamljen sto se mraci.
Otici cu odavde bez uspomena, -
mirisa sto ga kosci u rukavima
donose s livade,
tajne sto promakne pod trepavicama
pokraj straza,
zlatnika sto ga putnik preko granice
krijumcari.
Otici cu odavde bez uspomena.
Na poslednjem samo zavijutku
jos jednom cu se setiti tvojih ociju
kao lepe kakve zemlje tudje.

Desanka Maksimovic

DECEMBARSKA NOC

U vrijeme kada sam bio skolarac
jedne noci ostao sam bdjeti nad knjigom
u mojoj pustoj sobici
sa druge strane stola pojavi se i sjede
neko jadno djete obuceno u crno
i licio je na mene… kao brat

Njegovo lice bjese tuzno i lijepo
i pod svjetloscu mog fenjera
iz moje knjige poce citati
nagevsi svoje celo preko mog ramena
ostade tako do jutra
zamisljen, i sa sjetnim osmjehom

Bas kad sam imao petnaest godina
setao sam tog dana, polako
i puteljak, na kraju sume
u dno stabla pridje mi i sjede
jedan mladi covjek obucen u crno
i licio je na mene… kao brat

Upitah ga za put…
u jednoj ruci je drzao sviralo
oko glave imao je krunu od ljubicica
prijateljski me pozdravi
i samo napola se okrenuvsi
prstom mi pokaza planinu ispred mene

U dobu kada vjerujemo u ljubav
tog dana sam bio sam u svojoj sobi
oplakujuci svoje prvo razocarenje
i u cosak sobe, kraj kamina sjede
jedan stranac obucen u crno
i licio je na mene… kao brat

Bio je umoran i zabrinut
jednom rukom pokaza mi nebo
a u drugoj je drzao mac sa dvije ostrice
od mog bola bolovao je …
al ne ispusti vise od jednog uzdaha
i nestade kao san

U dobu kada sam bio slobodnjak
da popijem i nazdravim na festi
i jednog dana kad sam podigao casu
preko puta mene dodje i sjede
prijatelj po vinu obucen u crno
i licio je na mene… kao brat

Protresao je svoj mantil
otkrivajuci purpurne zakrpe na njemu
njegova mrsava ruka trazila je moju
i moja casa, dotaknuvsi njegovu
razbi se u nespretnoj ruci

Godinu poslije … noc
bio sam na koljenima pored kreveta
u kojem upravo umrije moj otac
i sa druga strane krevata dodje i sjede
siroce jedno, obuceno u crno
i licio je na mene… kao brat


Oci su mu bile natopljene suzeama
kao andjeli bola
na glavi je imao krunu od siblja
njegovo sviralo baceno na zemlju bilo je slomljeno
ljubicaste zakrpe bile su boje krvi
a mac sa dvije ostrice
zaboden udno njegovih grudi

I sjetio sam ga se …
vrlo dobro sam ga znao…
uvjek sam ga prepoznavao
u svakom trenutku mog zivota
ta cudna vizija
sta li je? andjeo ili demon…
svuda sam vidio tog prijatelja "sjenku"

I kada sam kasnije umoran od patnje razmisljao
roditi se ponovo ili okoncati zivot…
kada sam se zelio sakriti
i kada umoran od hodanja i trazenja
htio sam otici, pronaci beskraj neke nove nade …

Svuda gdje, ispod ovog beskrajnog neba
ostavih svoje srce i oci
krvareci od jedna vjecne rane …
svuda gdje me je povlacio nemir
dok sam za sobom vukao svoj umor

Svuda gdje ,bez odmora
od zedji da upoznam ovaj nepoznati zivot
slijedio sam sjenku svojih nadanja
i svuda gdje, bez da sam dozivio
sanjao sam o onome sto sam vidio
ljudsko lice i lazi…

Svuda gdje sam, duz mojih puteva
zaronio celo u ruke i kao zena plakao
Svuda gdje sam zelio zaspati
svuda gdje sam zelio umrijeti
svuda gdje sam dotakao zemlju…
na mome putu dolazio je i sjedao
jedan jadnik obucen u crno
i licio je na mene… kao brat

I ko si ti,
ti kojeg uvjek vidjam na svom putu?
ne mogu vjerovati u tvoju melankoliju
ako si moja losa sudbina
tvoj njezni osmijeh ima suvise strpljenja
tvoje suze suvise sazaljenja
tvoja bol je sestra moje patnje
i lici na prijateljstvo

Ko si ti?
nisi moj andjeo cuvar…
nikada me ne dodjes upozoriti
vidis moje boli, i to je cudna stvar
i gledas me dok patim
uz mene hodas citav moj zivot
a ja ne bih znao ni kako te nazvati…
ko si dakle da li te bog salje
smjesis mi se a ne djelis samnom moju radost
zalis me a ne tjesis…

I nocas sam vidio kako se pojavljujes
ove tuzne noci…
krilo vjetra udaralo je u moj prozor…
bio sam sam, zgrcen u krevetu
i gledao sam pored sebe prazno mjesto
jos uvjek mlako od jednog vrelog poljubca
i sjecao sam se svega…
sjecao se …kao sto zena zaboravlja
i osjetih kako se jedan dio mog zivota
zauvjek od mene otkide

Rasuo sam njena pisma oko sebe
sakupljao njenu kosu, ostatke ljubavi
sve ono proslo odzvanjalo mi je u usima
njena zakleva na vjecnu ljubav
njene vjecne zakletve ne duze od jednog dana
i posmatrao sam sebe slomljenog
i ruka mi zadrhta…
suze srca, srcem progutane
i oci koje su ih isplakale
nece vise prepoznati novo sutra.

Zamotah u maramicu rusevine tih srecnih dana
i rekoh sebi da ovdje-dole ono sto traje
lici na pramen njene kose
i kao ronioc koji voli svoje duboko more
izgubih se u tolikom zaboravu
i plakao sam… sam
daleko od svijeta
svoju izgubljenu ljubav

Da zeno…
ti jecas, places… patis
ali tvoja nevjera je izmedju nas
Eh, zbogom…
razumjet ces sate koji me odvajaju od tebe
odlazi, odlazi… i u tom srcu od leda
ponesi svoj ponos i zadovoljstinu
jer ja svoje srce jos osjecam mlado i zivo
i jos mnogo bola moglo bi u njemu naci za sabe mjesta
cak i pored boli koji si u njemu ti ostavila

Odlazi… odlazi,
svemocna Priroda nije ti htjela bas sve dati
Eh… jadna zeno
ti koja zelis biti lijepa, a ne znas oprostiti
Odlzi… odlazi
prati svoju sudbinu
onaj koji tebe izgubi nije sve izgubio
baci u vjetar nasu ljubav isluzenu
o Boze, kada sam je toliko volio
i ako odlazi… zasto je jos uvjek volim…

…i odjednom, u tamnoj noci vidjeh
nesto kako se sunja bez zvuka
preko zavjese vidjeh neciju sjenu
i sjena pridje i sjede na moj krevet…

Ko si ti, izmoreno, blijedo lice?
Ko si, tamni liku obucen u crno?
Sta zelis od mene, tuzna ptico selice?
Jesi li ti neki uzaludni san?
Jesi li odraz moje duse
kao da se vidim u ogledalu…

Ko si zapravo ti? dijelu moje mladosti
Saputnik kog nista ne umara?
Reci mi zasto te bez prestanka vidjam
kako sjedis u sjenci moje sadasnjosti… moje proslosti
Ko si, usamljeni posjetioce?
Jesam li ja tvoja kazna?
Cime si zasluzio da me moras pratiti po zemlji?
Ko si, brate, ako se ne pojavljujes nikad
sem u danima kad lije iz mojih ociju…


VIZIJA

Prijatelju… moj otac je i tvoj…
Nisam ni andjeo cuvar
niti zla ljudska sudbina
i oni koje ja volim…
ne poznajem ih…
na koju stranu idu njihovi koraci
u ovom trenutku koji zovemo Zivot…
ne znam…

Nisam ni bog ni djavo
i kada si me zovnuo "brate"
dobro si izabrao…

Gdje god budes isao, ja cu biti tu
do zadnjeg od tvojih dana
uvjek cu sjediti na nekom kamenu kraj kojeg ces proci

Nebo mi je povjerilo tvoje srce
i kada te obuzme bol
slobodno dodji meni
na tvome putu cu te pratiti
al ti nikad ruku necu moci taknuti
prijatelju… ja se zovem Samoca

ALFRED DE MUSSET

Laza Kostiæ
(1841 - 1910)

Na ponosnoj laði

Na ponosnoj laði
Na laði ljubavi
Pošo sam tebe naæi,
Ostrovac ubavi.

Zaluto sam daleko,
'Di prestaje veæ svet,
Od sveta sam i bego
I stvaro ga opet.

Metanišuæ sam kleko
Na divan otoèac,
U uzdisaj se slego
Nametnut poljubac.

[DaLeKa]

Onima koji se vole pripada nebo.
Ako živite u ljubavi
na zemlji æete biti u nebu.
Ljubav je poput sunca.
Ona donosi svjetlo i boju.
Sve cvate i napreduje.
Kad sunce zalazi,
sjene postaju veæe.
Bez sunca je mraèno i hladno.
Kome nedostaje ljubav
sve mu nedostaje.
Ljubav je cilj života.
Tko živi za nešto drigo
bit æe uvijek prevaren.
Jedini kljuè, koji odgovara
vratima raja jest ljubav.

nepoznati autor

[nepoznatamrki]

POSEDUJUCI SVE

Zbog tebe kazem da cu slaviti mesec,
odrediti boju reke,
naci nove reci za agoniju
i ekstazu galebova.

Posto si blizu
sve sto ljudi cine, posmatraju
ili sade jeste blizu, jeste moje:
galebovi koji lagano leprsaju, tiho pevaju
na kopljima vetra;
gvozdena kapija iznad reke;
most koji izmedju kamenih prstiju nosi
njenu hladnu sjajnu bisernu ogrlicu.

Grane drveca sa obale,
kao drhtave linije reka na geografskim kartama
dozivaju mesec za saveznika
da bi on opravdao njihove zestoke odlaske
sa crnog neba,
ali nista se ne odaziva.
Grane jedino daju zvuk
brzini vetra.

Sa tvojim telom i tvojim glasom
ti si govorila u ime svih,
ja vise nisam stranac,
poistovetila si me
sa korenom i galebom i kamenom,
a posto spavam toliko blizu tebe
ne mogu se grliti
niti nasamo voleti s njima.

Ti se bojis da cu te napustiti.
Necu te ostaviti.
Jedino stranci putuju.
Posedujuci sve,
ja nemam kud da odem.

Leonard Cohen

[boraf]

SAM U SVOM SNU


Sakriven
u svetu senki
koraèa zadovoljan,
sam.
U džepu nosi
zaboravljenu misao,
a u kosi daleki
san. "

[DaLeKa]

Tebi pripadam


Otisak srca na dlanu,
Pogled zarobljen u trenu,
Osmijeh radošæu uzvraæen,
Poljubac kao potvrda sreæe.

Pa meni ne treba u životu
Zapravo ništa više, a ni veæe.

* * *


Ruka u ruci, dodir mek i nježan
I šetnja proplancima vjeène mladosti.
Rascvale grane, kao krune ljubavi,
Dodiri drhtavi, puni nove radosti.

Toplina tvog žuborastog glasa,
Što žudno zaziva sunèevu vlast.
Osrebrenjene vlasi, dugim èekanjem,
Ne ogriješiše se o lakomost i strast.

Lagano, poput paperjastog sumraka,
Prebireš prstima po godinama mojim.
Pazeæi da tijelo još neistrošeno življenjem,
Ne oskrnaviš požudnim dodirima svojim.

Èekanje se moje, tvojim tijelom krstilo,
Uzimaš me drhtavu u svoje meke ruke.
Na krilima èednim vodiš me do zvijezda,
A ja slušam anðeoskih lira umilne zvuke.

[plavi]

Volio sam vas

Aleksandar Puskin (1799-1837)


Volio sam vas; i ljubav jos, mozda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek vas ona sad ne brine vise,
Ja necu da vas rastuzujem njom.
Volio sam vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam vas iskreno i njezno,
Volio vas tako drugi, dao bog.

[Djedja]

Slap

Teèe i teèe, teèe jedan slap;

Što u njem znaèi moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršæe u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Tiho, o tiho govori mi jesen
Tiho, o tiho govori mi jesen:
uštanjem lišæa i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama

Dobriša Cesariæ


Ne bira se ljubav

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozeš
niti preskoèiti dan.

Kao što ne možeš
tuði san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom èasu
volim.


Pero Zubac

[nepoznatamrki]

Ulazis u pesmu kao u vrt



Ulazis u pesmu kao u svoj vrt
slazes reci,pomeras mlado drvece
u nekakav red razumljiv tvom oku
tako nehajno kao sto u san moj
ulazis kao u svoj vrt
gde te svaka travka s radoscu
docekuje i sunce ti na rame silazi,

i korak ti je lak i necujan,
kao da si i sama od sna satkana,
iz noci u noc tako sa morem
snagu premeravas,umirujes ga
recima i u poslusnu pticu pretvaras.


Ulazis u pesmu kao u svoj dom
gde je sve oblikovano tvojom rukom,
koja i mojom rukom uzaludne
reci ispisuje koje bi da me
od tebe odbrane.

NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casuu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda

[scorpion70]

"
Lako je perje pustiti,
ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraæenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da æeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje æeš pobjeæi.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izlijeèiti.".....