Stihovi

[scorpion70]

Ne placi mila moja
Ima dana pred tobom
Prvi put kazes zbogom
Pa je tesko znam

Ne placi mila moja
Mnogo boljeg te ceka
Zivot nas kao rijeka
Nosi dalje sad

Moje igre su teske
Ne znam ljubav da dam
Volim stvari daleke
I trazim ih sad

Ne placi duso moja
Nek te muzika tjesi
I makar ti se smjesi
Kad ne mogu ja

[scorpion70]

Dali da placem ili da se smijem?
Dali da tugu pokazem ili da je krijem??
Dali da te zaboravu predam
Ili kao slijep u tebe da gledam??
Da gledam kako mi dusu lomis
Da pustim da mi osmijeh sa lica klonis??
Da zbog tebe moje suze teku,
da mi nevino lice peku??
Imam vise razloga da radim to
Jer sa nama sreco nije gotovo.
Jer te volim ko boga
dio si srca moga,
nocima citam ime tvoje kasno,
volim te nek je svima jasno.

[scorpion70]

Sutra.Kada odem.
Skricu se iza tvojih sjecanja
i osjecanja.
Smiricu kovitlace ceznje i uspomena, zatrpacu izvore zedji i gladi u
dubinu prezira i kajanja,
zbog osjecanja.

Sutra.Kada odem,
kada moja ruza zablista i zamirise na tvom srcu;
kada zubor sadrvana i jablana
zatreperi i sapne tvome srcu
ono sto ne zelis cuti.

Sutra.Kada odem,
novi ce djecaci i djevojcice
ploviti morem zanosa;
kazaljke ce mjeriti nove dane i sate i pisati nove pjesme zanosne;
novi ce snjegovi skriti tragove nasih stopa
naseg nekadasnjeg zivota !!

[nepoznatamrki]

Ovo je ispovjest ranjene duse,
koje u bolu suze sad guse.
Ovo je ispovijest duse koja pati,
i sretne dane pokusava da vrati...
Ovo je ispovjest ranjenog srca,
koje u bolu pati i grca.
Ovo je ispovjest srca kojeg sluti,
ali bez snage ranjeno suti.
Ovo je ispovjest mladosti jedne,
mladosti naivne,mladosti zedne,
koja je sve mogla i sve je htjela
ali nije umjela i nije smjela...
Ovo je ispovjest na kraju zivota
kada umiru snovi i umire ljepota,
kada sve nestaje u dubini tame,
a ostanu zelje izgubljene,same...

Zbogom ljubavi moja,nocas sam jaca od tuge.
Zbog tebe krijem suze
i moje patnje duge.
Zbogom dragi,neboj se necu te kleti,
zar moze dusa bolna voljenom da se sveti.
Idi nek te sreca prati,
ne pitaj vise za mene
ja cu se sjecati tebe dok moja dusa dise.
Zbogom sudbino moja
nosit cu te sa sobom.
U jesen ruze venu,
a ja cu vjecno za tobom.


Dosao si jedne noci,
imao si snene oci.
Svi su govorili da si dobar,
svi su te gledali osim mene.
Kisa je kvasila tvoju kosu
boje lisca sto u jesen vene.
Mada su i druge gledale za tobom
bila sam sigurna gledao si u mene.
A onda si nestao poput tihe sjene,
nitko te se vise nije ni sjecao,
svi su te zaboravili,svi osim mene.

[nepoznatamrki]

SETNA PESMA
Doslo je vreme kad nam kosa sedi,
I nasa cula postepeno grube.
Stojimo tako skruseni I bledi
Dok nasu starost obljavljuju trube.

No jos u meni isceznuo nije
Sledbenik Mladog Vertera, sto sanja
Pri mesecini, I sto suze lije
Uz svaki spomen starog secanja!

O, znam to dobro, stari oganj da je
Nestao, da ga nece biti vise.
No nasu ljubav nema ko da zbrise:
Ona se menja ali uvek traje.

Sad nam je ljubav otmena I cedna,
Ko mesecinom prozeta. Mirise
Ko cvet sasusen, uspomena jedna,
U kjizi sto se vec ne cita vise.

O, daj mi draga, da na krilo tvoje
Polozim glavu umornu, da sada
Slusam, dok bljeste na zapadu boje
I vece kao crno krilo pada,

Kao u skoljci huku morskih vala
U nasoj dusi, gde ce odsad rasti
Niz crnih beda I starackih zala,
Prigusen sumor nekadanje strasti...


Prijateljska žalost

Kome je stalo da imaš dvadeset godina
i djetinjastu ljubav, što tepa noænoj kiši?
Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni
možda æe donijeti zemlji za krilo tišu svakidašnjicu.

Kad upalim svjetiljku vidim: èudno je živjeti.
Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek).
I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi
i kako su sve tuge sliène i svi zanosi isti.

A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja.
Kroz èarobne šume ptièji glas ih vodi.
Ah, prièat æu im kako polagano umiru stari parobrodi.



Umjesto molitve za daleku

Ponekad, davna, sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se sluèajno zapjevuši.

Gdje li si noæas, ti daleka,
Da li si negdje svila dom,
Ili još uvijek, ko nekad,
Lutaš ponoænim Beogradom?

Da li još tražiš onog èudnog,
Onog iz tvojih snova vrelih,
Koga si tražila uzaludno
I one noæi kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,
On ipak jednom mora doæi
Iz tvojih lijepih snova, draga,
U tvoje nimalo lijepe noæi.

Kao što doðu ove pjesme
Iz divnih šuma nepoznatih
Pravo u naše ružne nesne,
U gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
A nešto toplo zasja u duši
Kao od dobre stare pjesme
Što se sluèajno zapjevuši.

[boraf]

Rabindranat Tagore

Èeznem da ti kažem najdublje rijeèi


Èeznem da ti kažem najdublje rijeèi koje ti imam reæi
ali se ne usuðujem, strahujuæi da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam svoj bol, strahujuæi da bi mogla ti uèiniti.

Èeznem da upotrebim najdragocjenije rijeèi sto imam za te;
ali se ne usuðujem, strahujuæi da mi se neæe vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošæu.
Zadajem ti bol, bojeæi se da neæeš nikada saznati šta je bol.

Èeznem da sedim nemo pored tebe, ali bi mi inaèe srce iskoèilo na usta.
Zato brbljam i æaskam olako, i zatrpavam svoje srce rijeèima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuæi da bi mogla ti uèiniti.

Èeznem da te ostavim zauvijek, ali se ne usuðujem,
strahujuæi da bi mogla otkriti moj kukavièluk.
Zato ponosno dižem glavu i dolazim veseo u tvoje u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih oèiju èine da je moj bol vjeèito svjež.

[nepoznatamrki]

AKO HOÆEŠ...


Ako hoæeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!

Ako hoæeš da ti pjevam
O sunèanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanèe, mili raju!

Ako hoæeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!

Ako hoæeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeæa,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udišem miris cvijeæa!

Il' ako æeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...



I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA


I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni èista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oèi što se slatko smiju.

Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života èeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih æe nova zagrmiti jeka...

[boraf]

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vjeèito kipi,
Što vjeèito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad proðe vjeènost zvjezdanijem putem
Jedna vjeènost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naæi
Neka ista usta.

Možda æeš se jednom uveèe pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteæi da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove èudne rime,
Oh, ja neæu znati, èežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim æe glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;

Kod veèernjih lampa mi æemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci

No vrijeme se kreæe, no vrijeme se kreæe
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut æe oèi, naæi æe se ruke,
A srca se diæi -
I slijepi za stope bivšega života
Njima æemo iæi

[DaLeKa]

Zabranit æu

Nek ne vidi nitko, na svijetu tom
da je tuga našla mjesto i u srcu mom.
Zatvorit æu oèi, da mi suza ne kane
poželjeti da mi, bjela zora ne svane.

Zabranit æu srcu, da misli na tebe
iako sam tebi nepovratno, poklonio sebe.
Zabranit æu oèima, da gledaju tvoju sliku
iako te nalaze, baš u svakom liku.

Zabranit æu srcu, al me neæe slušati
a poklona mog, nemaš kome vratiti.
Ja branit æu oèima , ali one ne haju
od tuge æu dušo, umrijeti na kraju.

Prorok

[nepoznatamrki]

SNOVI


Na tajnom mjestu, gdje smo nekad brali
Mirisno cv'jeæe pramaljeæa sjajnog,
Pod krasnim v'jencem ružièica mali'
Við'o sam opet mog anðela bajnog...

Kroz njene bujne raspletene vlasi
Svježi je vjetriæ lepršao krilom,
K'o èisto sunce, što nebesa krasi,
Sjao je osm'jeh na licu joj milom.

A njeno oko bješe tako blago
K'o prvi cv'jetak što ga nebo budi,
Sveto, k'o ono uzdisanje drago,
U pjesmi slavlja, što kroz ponoæ bludi...

I sinu vjera i uskrsnu nada
Slatka k'o miris ljubice i smilja;
Sa pjesmom duša zaigra se mlada
I kao potok razli se u milja...

I ja ljubljah tako silno, strasno...
K'o zorin zraèak onaj cv'jetak mio,
Al' kad me iz sna trže sunce jasno
Na mutnoj javi ja sam suze lio...