Stihovi

[abela]

Sabranih misli . . .


Sabranih misli... s rijecima sto

bole

Volimo jos nocas... jer i oni nas

vole.

Ljubimo obraze, grlimo strepnju

Cuvamo nemire za neku novu ceznju!


Ceznes li veceras za tijelom

koje negdje u daljini bludi?

Zudis li za dahom?

Ili druzis se sa strahom?

Nepomirena s izdajom i tugom...

Sabranih misli... s rijecima sto

bole

Volimo jos nocas... jer i oni nas

vole.

[boraf]

Neki dan

Slavica Jovanovic


Neki dan u parku, iz dosade duge,
igram se ja sa drugarima suge,
a jedan dasa na klupi, kraj svoje tine,
bogami, bio je od mene za glavu visi,
rece, onako, s visine:
- Hajde, klinac, cirkulisi|

Jutros posao ja po hleb i mleko,
cekam Veku pred ulazom, kad ide neko,
jedan deckic stao, pa me zagleda, meri,
nekako da mine,
bio sam od njega za glavu visi,
pa mu rekoh, onako, s visine:
- Hajde, klinac, cirkulisi|

[nepoznatamrki]

Moja ljubav


Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao veèni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Teèeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Raðaš se u meni kao sunce noæi,
I u mome telu drhtiš u samoæi,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biæe to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mraèna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog æutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oèi zasenjene.

J. Ducic

Dusu mi pokloni

Dusu mi pokloni,
mene rastucuju ti krvi pocari,
sto iza sebe ostavljaju pepeliste,
te oluje sto niste
cenina snevanja blaga.
Dusu mi pokloni
u ljubavi ja bih htela
do u vecna vremena
da sve ostavlja traga.

Dusu mi pokloni,
meni je malo taj trenutak zaborava,
to nestrpljivo krvi htenje.
Dusu mi pokloni,
od iskoni u meni spava
ceznja plamena za vecnim,
za ljubavi trajanjem
i uznesenjem.

Ja sam zena i ne ceznem samo
za vrelim ljubavnickim bdenjem,
posle kojeg dusa pada,
htela bih u zagrljaju da dozivim svetle snove,
i pijanstvo onog mutnog sklada
sto ljubav se zove.

Htela bih da se ne izgubi
nijedan nas trenutak,
da svaka nasa milosta se stvori
u kakav zivot, pa ma malen bio
kao grumen vecitog zlata,
da mi dusa blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata.

Dusu mi pokloni,
pricaj mi svoje snove u tami,
pricaj mi detinjstva secanja.
zeli i ti da budes uza me
do poslednjeg dana.
Dusu mi pokloni i zadnju joj
cesticu svaku
i najlaksi dasak svaki
njenog bezdana.

O, daj mi svojih suza,
nocnih nejasnih muka,
pricaj sta srce ti najcesce sanja,
drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa.
Zeli i ti u mom zagrljaju
da i posle smrti casa
ostanu ti na mene secanja.

D. Maksimovic

[Djedja]

Konstantin Simonov
(1915-1979)


Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom
Čekaj i kada vrućine zapeku
i kada mećava briše
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu
stizati izdaleka
čekaj i kada čekanje dojadi
svakom koji čeka.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Neka povjeruju sin i mati
da više ne postojim
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj sjesti snjima
i nemoj piti ništa.

Čekaj me i ja ću sigurno doći
sve smrti me ubiti neće
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

[nepoznatamrki]

I kada odes

opet si tu u mome srcu u svakoj bori

kao sto si bio juce, danas i kao sutra

sapuces mi vetrovima

obasjavas zvezdama







A kada odem

postat cu vetar da ti sapuce

zvezda da te obasjava

voda da je pijes

postat cu kamen da ne osecam bol

[nepoznatamrki]

Alphonse de Lamartine - Jezero

I nošeni vječno, u vječnoj noći,
bez povratka gnani spram obala skritih,
zar u moru ljetâ nećemo se moći
ni dan usidriti?

O jezero! Jedna godina tek ode,
a pred mile vale koje bez nje gledam,
gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode,
ja sam evo sjedam.

I onda si tako bučalo pod stijenom
i razbijalo se o tvrde joj strane,
a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom
noge milovane.

Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku,
međ vodom i nebom negdje živa glasa,
jedino se vesla čula kako tuku
u skladu talasa.

Najednom, glas neki, čudan, posve blago
s čarobnih obala podigao jeku,
val se primirio, a iz glasa dragog
čuh riječi gdje teku:

"O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni,
ne hitajte tamo!
Pustite da slasti naših dana cvjetnih
mirno uživamo!

Koliko nesretnih na zemlji vas moli:
za njih brzo hajte;
njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte.

Još koji trenutak zalud molim vruće,
vrijeme ni da čuje.
Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće
tamu rastjeruje.

Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa!
Nek nas radost primi!
Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa,
s njim tečemo i mi.

O zavidno vrijeme, zar će pjani sati,
kad nas ljubav sretnim valovima hrani,
jednakom brzinom od nas otjecati
k'o nesretni dani?

Zar od njih ni traga neće biti više?
Zar zauvijek nesta tih satova sreće?
Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše,
zar ih vratit neće?

Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne,
od otetih dana što tamo činite?
Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne
što nam ih grabite?

O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi,
na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa,
barem spomen blijedi!

Bilo u tišini tvojoj il' u buri,
jezero, u sjaju okolice tvoje,
u jelama crnim, u hridima surim,
što nad tobom stoje.

Bilo u lahoru koji šumeć brodi,
u šumoru što ga žal žalu predaje,
u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi
blijedim sija sjajem.

Vjetar što jauče, trska što šumori,
lagani mirisi u zraku i dahu,
sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori:
"oni se volješe"

PAULA


Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvog lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih, kao
noc sivih ociju.

Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja.
Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju.

Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se taknes.
Tvoje se rame ocesalo omoju ruku - jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:

Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvoga lica.
Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih,
kao noc sivih ociju.


Karl Sandberg

[nepoznatamrki]

SRCE

Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javiće se meni -
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.

Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdanjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.

Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer to srce hoće, to je njegov deo -
Uvek novi deo od nove minute.

J.Ducic

[plavi]

Upoznao sam te okrutnu na rastanku.
Videh te kako odlaziš
Kao vojnik koji u smrt ide
Bez milosti za onog ko ostaje.
U tom času nisam imao snage da te pogledam.
Od tebe,zatim,ni glasa više,samo tvoja slika,
Neumorni drug,i tvoja šutnja
Zastrašujuća kao bunar bez dna.
Zanosim se da bi me ponovo
Mogla zavoleti
I trazim te i čekam da se vratiš,
Da bih te video izmenjenu
I ljutit ćeš se na me
Što sam se usudio da ti prkosim
U ljubavi i sasvim nepotrebno.

[nepoznatamrki]

OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve sto je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi njezno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se cudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj vise nikada nista grubo reci
Ja cu jednom, jednom jos, preko svega preci

Nemoj vise nikada da odes od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prisla blize
Znali smo zivot tuzan i gorak i hladno jutro sto stize

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi cemo putem ponovo sresti sve sto nas dijeli i spaja.


Arsen Dedic


Srescemo se opet


Vec odavno ja ne znam
I ne uspevam
Da ne mislim na tebe
Kad oci zatvaram
Gde si sad
Dok saljem ti san?

Vec odavno mi svako jutro ispise
Na jastuku od ceznje isto pitanje
Gde si sad?
Dal' mislis na nas?

Ne znam kako ti je
Kad te druga pokrije
Il te prazna postelja
Na nase vreme podseca?

Samo znam
Srescemo se opet
Negde ti i ja
Kad zvezde nam se sklope
Kao nekada
Pogledom priznacu ti sve
Da nisam ziva bez tebe
I sta mogu?
To je jace od mene

Zna li i ko sta to
Ljubav natera
Da vine se u nebo
Kao ptica mahnita
Pa bez razloga
Drugome sleti na dlan?

Svi poljupci na svetu
Grade mostove
Gde duse jedna drugoj
U susret dolaze
A moja je
Na pola puta vec ceka te

Ne znam kako ti je
Kad te druga pokrije
Il te prazna postelja
Na nase vreme podseca

Al jedno znam
Srescemo se opet
Negde ti i ja
Kad zvezde nam se sklope kao nekada
Pogledom priznacu ti sve
Da nisam ziva bez tebe
I sta mogu
To je jace od mene

Pod kozom te jos uvek cuvam
I predosecam

Srescemo se opet
Negde ti i ja
Kad zvezde nam se sklope
Kao nekada
Pogledom priznacu ti sve
Da nisam ziva bez tebe
I sta mogu?
To je jace od mene

Srescemo se opet...

Karolina Goceva

[plavi]

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra'.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to i čemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka se samo divimo svemu.
Ne, nek mi ne priđu oka tvoja dva!


...for my honey