Ostavila si me i otisla svojim putem.
Mislio sam da cu biti tuzan, pretuzan za tobom
i da cu u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
protkanu zlatnim stihovima.
Ali, avaj, moje zle sudbe - vreme je kratko!
Mladost prolazi godina za godinom;
Proletnji dani lete; jedno golo nista ubija
nezni cvet,
a mudrac me opominje da je zivot
samo kap rose na lotosovom listu.
Treba li sve to da propustim
i da samo ginem za onom jednom sto mi
okrenu ledja?
To bi bilo i grubo i ludo, jer je vreme kratko.
Dodjite, moje kisne noci, pljuskajuci nogama;
osmehni se moja zlatna jeseni;
dodji, bezbrizni aprile, prospi po zemlji
poljupce svoje!
Dodji i ti, i ti, i ti!
Dragi moji, znate da smo smrtni.
Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne,
koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.
Slatko je sedeti u uglu i razmisljati da ste
mi vi ceo svet.
Hrabro je pozeleti srecu svome bolu, i biti
resen,
ne dopustiti nikome da te tesi.
Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata
i podize svoje oci k mojima.
Ja mogu samo svoje suze da obrisem
i da izmenim melodiju svoje pesme:
Jer je vreme kratko....
Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta
može.
Naša ljubav
Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet.. izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonentni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
Rade Drainac
Gradinar - Rabindranat Tagore
Nikada ne kažeš reč koju bi trebalo.
Da te ne bih ocenio, izmičeš mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomešao s mnogima, stojiš odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne ideš putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev veći je od prohteva drugih, zato ćutiš.
Pritvornom ravnodušnošću ne haješ za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje…
nikada ne uzimaš što bi trebalo.
Dom na cesti
Ležah u prašini kraj ceste.
Niti vidjeh njegovo lice
niti on vidje lice moje.
Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav.
Niti vidjeh njegove ruke
niti on vidje ruke moje.
Istok postade kao limun zelen.
Zbog ptice jedne otvorih oči.
Tada doznah koga sam ljubila
čitav život.
Tada on dozna kome je ruke
grlio uboge.
I uze čovjek zavežljaj, i krenu
plačući u svoj dom.
A dom je njegov prašina na cesti
kao i moj dom.
V.Perun
POVRATAK
Ti i ne slutiš
moj povratak i moju blizinu
U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina
znaj:
ne korača mjesečina oko tvoje kuće
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu
Kad koračajući cestom kroz mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala
I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu strane mrke mirne vode
znaj:
ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe
A.B. Simic
Ova je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crni
Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove
ja umem u svakoj kapiji da napravim juni
i nemam obicne srece i nemam obicne grehove
Podelicu sa tobom sve bolesti i zdravlja
zavoli moju priliku sto tetura niz dan
sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja
-svejedno lepo je nemati plan.
Lepo je biti cinovnik ili doktor,
uputi telegram mom ocu:"Postoji tuzna divota
vas sin ne ume ljude da spasava od smrti,
on, znate, spasava od - zivota..."
Zavoli moj trag osmeha na rubu case,
na cigareti,
i blatnjav hod duz ulica koje
nekuda vode.
Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti.
Budi uz mene kada odem.
Miroslav Antic
Sivo
(Maja Miljkovic)
Iza tvojih usana
krije se sapat
kao da se kajem
svijet mi je mali
i krenula bih nekud
samo da imam krila
mozda da nadjem ime
ili nesto sto sjeca.
Sivo, kao bez boje
vidim da je kasno
da to cudno vrijeme
okrenem ka sebi
ne slusa me vise
krenulo je samo
valjda da me prati
kad bi ono znalo...
zamorene misli
pitaju me stalno
ali tamne rijeci
nikad nece stati
da me zovu, da sapucu,
da me grle
kazu da za tobom
isplakacu oci
i da ce proci vjecnost
prije nego rodim se.
Sivo, kao ujutro
kad umjesto dana
nadamnom svane magla
kao prasina listom
pise mi po sjecanju
neke tamne misli
i samo tvoje ime
zasvjetli bojom krvi
nemilosrdno me kriveci
sto izgubljena daljinom
jos uvijek trazim put.
Dubinama ruznih snova
sjeca me poneki kamen
da tuda sam prosla jednom
ili se vrtim u krug?
ipak svaki san
bezbojan i kao od trnja
jedan je razlog vise
sto jos uvijek sam te zedna
i sto nikada necu
stati da osjetim dah
svjezeg proljetnog vjetra
sto cu ici u krug
sve dok ne nadjem te.
Znam ja pravi put
al ne mogu, al ne smjem
sve dok ne umre ta
skamenjena sjenka
sto me je otela od tebe
pisajuci moj zivot
crnim teskim mastilom
prljajuci mi nebo...
Sivo je, tako sivo
svako jutro pod kletvom
neke neznatne daljine
a ipak tako velike
jer nisu samo sume
i neke zgrcene staze
ucinile da nema granica
savladao me je strah
i ucinio je mocnom
prejakom za moje suze.
Iza tvojih usana
krije se sapat
koji bi maglu
pretvorio u more
i sve bi se trave
crne i teske
pretvorile u visoke
smaragdne sume
i pustinja snova
bila bi samo
zrnasce tame
u vrtlogu boja
Bila bih ptica
sanjajuci ti oci
letjela bih na krilima
tvojih slatkih rijeci
ostala bi vjecnost
samo dvorac zelja
samo za nas dvoje
kad cula bih bar
da tvoja sam
samo tvoja.
Ti ne znas
( M. Beric)
Ti ne znaš kako je čarobno
znati da negdje postojis
jednako draga i krhka
i na poludjelom moru
u ovu tetoviranu jesen
koje se sve manje bojiš
u svijetu u kojem leptiri
i ne dočekaju zoru.
Sakriven u tvojim venama
ja sam kap što ne otiče,
ma kako bili daleko,
ma kako izgledali tudji.
Srećom ne gube klovnovi
na kraju svake priče
mada iz nje izlaze
bar za milimetar ludji.
A ti, ti si zvijezda
zaspala na mom dlanu
i ja te čuvam i ne dam
i nemoj da se bojis.
A ako vec budeš bodež
i napravis nekakvu ranu
i tad cu da budem sretan
što jos uvijek negdje postojiš.
Pesma za nas dvoje
Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje
mada se trazimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda ću?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zašto se nismo sreli nikad?
Il je već bilo?
Trebao korak?
Možda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krčmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prošla.
Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u žudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da, mora da je tako.
Miroslav Antic
SONET
Kroz brda trazim ljubav, kroz ravnice,
k'o lane mlado, sto za srnom bezi,
i trazim mesta, gde joj videh lice,
k'o otisak u dusi nosim svezi.
Niz polje, koje stopa obelezi
prolazim, gledam sumski zaklon, gde
prisutnost njena nedavna jos lezi;
nigde je nema, sve je puno nje.
Al' kad se oci tamo uprave
vrate se opet meni, izigrane;
mislim da vidim njihov cilj-al' ne,
to mene samo prazne maste hrane.
Stanite oci, kad se videt ne da,
i misao nek' u meni je gleda.
Edmund Spencer
TI MOJ SI GRIJEH
U mislima si mojim.
U mome snu i dahu,
u svakoj mojoj kretnji.
U bijelom i u crnom,
u dodiru i mraku,
u zanosu i strepnji.
Znam prekasno je za nas
i ljubav nasu prijece,
al' slutim da smo jedno.
K'o obala i more,
k'o jutro i k'o vecer
k'o ladja i k'o jedro.
Ti moj si grijeh
moja ljubav,
gorki pelin
suze i smijeh,
sve sto gubim,
sve sto zelim
Ti moj si grijeh,
igra vala,
igra sjene suze i smijeh,
san i zbilja jedne zene.
Jaksa Fiamengo
Kamo sreće...
Kamo sreće da meni pripadne
da brinem о tvojim danima,
da te budim sa kafom
i kažem ti da ne stariš uopšte,
da razvežem sve tvoje čvorove
i najtvrdoglavije tuge.
Kamo sreće!
Кamo sreće da i meni pripadne
malo te sreće!
Кamo sreće da te čekam
sutra, i оpet sutra, i оpet, sutra,
Slediću te kao senka,
(nežnost је moj talenat)
Neću te оbmanjivati,
biću uvek na onoj udaljenosti koju ti želiš.
I ја ponešto umem.
Probaj me.
Da me poznaješ, priznala bi sigurno
da imam krila, da imam veliki nered u glavi
i da samo ti možeš da me izlečiš.
Оstani!
Spreman sam da se zaustavim ovde
ako nebo tako želi.
Uzmi me u letu i ne dozvoli da ikad padnem!
Ко је јednom bio na ovoj visini,
ne spašava se nikada!
Voliš li me? Kamo sreće...!
Renato Zero
Buket srcolikih listova
Topla letnja kiša:
Kad padne krupna kišna kap
Zatreperi ceo list.
Tako i moje srce svaki put zatreperi
Kad tvoje ime na njega padne.
Erih Frid
DOBRO JUTRO , LJUBAVI MOJA
Dobro jutro , ljubavi moja . Kako si ?
Lijepo je jutro u tebi ljubavi .
Lijepo si se obukla u jutro ,
dobro namirisala i sva sjajis , ljubavi moja .
Sto cemo danas jedno drugom pokloniti ?
Sto mi zelis reci , ljubavi moja ?
Znas , ja nisam covjek , ja sam pjesnik ,
a ti si ljubav mojih pjesama .
Kako si pjesmo moja ?
S kojim ces me stihom danas posjetiti ?
Kojim stihom , jer ti si pjesma moje ljubavi .
Pjesmo ljubavi moje , kako si ?
Lijepo si se obukla , ljubavi ,
dobro namirisila i sad sva sjajis , zbog mene .
Ti si nebo iznad mog prozora ljubavi ,
u tom nebu ti si ljubav .
Kako si ? Dobro jutro ljubavi !
Lijepo si se obukla u jutro ,
lijepo si jutro obukla ljubavi moja ,
dobro namirisala i sva sjajis .
Zbog mene si jutros ustala ljubavi ,
zbog mene se u jutro obukla
i divno namirisala .
Zelis mi nesto reci ljubavi ?
Mozda , dobro jutro ?
Dobro jutro i ja tebi zelim ljubavi .
Kako si u ovom jutru u koje si se obukla ,
kako si u pjesmi kojom si se namirisala ,
kako se osjecas ljubavi moja ?
Dobro si jutro izabrala ,
kao i svako jutro dobro se obukla
i zbog mene namirisala .
Sva sjajis ljubavi moja .
Dobro jutro ljubavi moja ,
lijepo si jutro obukla
i divnom pjesmom namirisala .
Znas , ja nisam samo pjesnik ,
ja sam u tebi pjesma ljubavi moja ,
ja sam ljubav u tvojoj pjesmi ,
pjesma sam tvoja , ljubavi moja .
Dobro jutro ljubavi moja ,
ti si moj mir , mir moje ljubavi ,
smirena si u meni , ljubav si mog mira ,
moj mir je u tebi ljubavi .
Dobar dan ljubavi , dobar ti dan ,
u meni budi ljubavi moja .
Zal Kopp
Markeri