Stihovi

[Nela]

OPET SI SA MNOM

Opet si sa mnom
Sve sto je bilo ko da bilo je davno
Stavi mi njezno glavu u krilo
Oko nas svuda je tamno

Opet sam s tobom
Svemu se cudim, pogledu, dahu

Dugo te, dugo poljupcem ljubim
Da li u nadi ili u strahu

Nemoj vise nikada nista grubo reci
Ja cu jednom, jednom jos, preko svega preci

Nemoj vise nikada da odes od mene
Mi se svuda pratimo kao dvije sjene

Opet si sa mnom
Korak po korak ti si mi prisla blize
Znali smo zivot tuzan i gorak i hladno jutro sto stize

Opet sam s tobom na istoj cesti kojom se ide do kraja

Mi cemo putem ponovo sresti sve sto nas dijeli i spaja.


Arsen Dedic

[nepoznatamrki]

Probuditi ću se
u snu
jer sanjah tebe ponovno...
Sanjati ću svoje srce
slobodno
što slijedi zvijezde nebeske
u pohodu vedrine..
sanjati ću sebe
na oblaku...
bez suza i boli...
s osmijehom na licu..
Sanjati ću snijeg što zakriva
moje hladno tijelo...
i topi bol
i kamen
što na srcu mi bijaše...
Sanjah jednoga dana
tebe...još sretna
i nasmiješena lica
dok voljela sam kraj tebe
snove satkane od ljubavi
dijeliti s tobom...
Voljela sam ljubiti tvoj vrat
i osjećati tvoje srce kako kuca
polegnuta glavom na tvoja ramena...
voljela sam zvijezde u tvojim očima
i svaki pogled i osmijeh,
svaki dodir i poljubac...
No vidjeh...da u tvome snu
nisu bile moje oči...
niti je za mene sjala tvoja zvijezda...
sanjao si anđela sigurnog u sebe..
nepokolebljivog,
lijepog poput labuda...
nju si grlio, nju ljubio,
i nju ljubavi nazivao...
Jednom davno
bijah osjetila
kako možda dašak ljubavi
pripada i meni...
no smrtnik sam..
nedovoljno dobra za tebe...
smrtnik koji za tebe i umire...
No neću više...
moje suze više neće teći za tebe...
moje srce neće biti izgubljeno
kad pogleda tvoj
osmijeh
i izgubljen sjaj u očima...
moje srce
gledati će ravno
i hoditi prema novim snovima...
Satkao si za mene san
gdje živjeh u masti...
možda u tvom srcu
postoji mjesto
za nekog koga ćeš zaista voljeti...
i nećeš mu uništiti srce..
To je moja iskrena želja
tebi
ili barem osobi koju voljeh ja...
želim da voliš jednom ponovno..
iskreno..
ne tražim da to budem ja..
voli svog anđela bijelih krila...
no voli ju iskreno..
Moje će srce naći put
prema spokoju
i zatitrati za nečije druge oći...
zaljubit ću se
u nekoga tko će sanjati samo mene...
i moje iskreno malo srce
što toliko te voljelo...
Oprosti mi
za ljubav,
oprosti mi za sve...
oprosti mi za poljupce i suze
oprosti mi za tvoje dragocjeno vrijeme
što meni, smrtniku, si posvetio...
No ipak...ne učinih ništa nažao tebi...
samo zato što
voljeh te...

(preuzeto..napisala Ljubica)

[kiki23]

Ljepota

Ko san od kamena lijepa, o smrtnici!
Grudima svojim već svakoga izranih,
I ljubavlju vječnom i nijemom za njih.
Ko tvari nekom izgaraju pjesnici.



Modrinom kraljujem, sfinga neshvaćena,
Put mi je labuđa, a srce od snijega,
Mrzim svaku kretnju htijenja i bijega,
Nikad nasmijana, nikad napaćena.



Preda mnom pjesnici provode sve noći
I dane, da vide ponosno mi lice,
Jer nema spomenika ravnih mojoj moći;



Ja ih očaravam poput ljubavnice,
Čistim zrcalima od ljepše stvarnosti,
Očima svojim, što sjaju u vječnosti.


(Charles Baudelaire)

[kiki23]

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.
Njen pognuti lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O mati žalosna! kaži, što sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

(Dragutin Tadijanovic)

[kiki23]

DOK MILJACKA PROTIČE / Hari Mata Hari


Tu noć, stigla je u naš mali grad,
od tad, u srcu mome ostala.
Zastala, i rekla ko si ti,
da u zivot uđeš mi.



Za dan, ja zavolio sam te,
i sve, imenom tvojim počinje.
Za dan, došla si i nestala,
kao san mi trajala.



Dok Miljacka protiče,
ja ću te voljeti.
Obale dok dotiče,
neću te preboljeti.



Za dan, ja zavolio sam te,
i sve, imenom tvojim počinje.
Za dan, došla si i nestala,
kao san mi trajala.



Tu noć, stigla je u naš mali grad,
od tad, u srcu mome ostala.
Zastala, i rekla ko si ti,
da u zivot uđeš mi.



Dok Miljacka protiče,
ja ću te voljeti.
Obale dok dotiče,
neću te preboljeti.



Obale dok dotiče,
neću te preboljeti...

[Nela]

Kao daleki gost ciji dolazak ne slutis
ponekad cu ti dolaziti u san.
Ne ostavljaj me ti na putu-
ne zakljucavaj stan.

Uci cu tiho i sjesti polako,
moj pogled kroz mrak do tebe ce stici.
Kad gledajuc' te svoju zedj utolim tako,
cjelivat cu te i otici.

[Nela]

Sada odlazim, oprosti mi za sve,
ne krivi me ni kada ti bude najteže.
Ja čuvam te u svojim mislima,
i gdje god da odem,
uvijek bit ćeš tamo gdje sam ja.
Dobro znaš da sada bih dao sve,
da noćas vrijeme stane, zauvijek.
Ako već mora doći sutra,
ako već mora biti kraj,
bar po dobru ti me pamti,
bar po dobru ti me znaj.
Ako večeras moram protiv sebe,
sve bi mi značilo da znam,
bar po dobru da me pamtiš
u svojim mislima.
I noćas zadnji put me zagrli za kraj,
kada budeš sama u dugim noćima
i shvatiš da me voliš kao nikad nikog,
dozovi me, probudi me iz sna,
nek vjetar tvoje riječi nosi tamo
gdje sam ja.

[Nela]

Odlazim, odlazim
Ostavljam te, ali ne kao prije
Ovaj put zauvjek, sad placi
Nikad vise ti necu doc''
Ni kada padaju kise, ni kad me tuga svlada
Ni kad mi lose ide, nikad, nikad vise

Oprosti mi dane buduce
Oprosti mi sto cu mozda i sretan biti
Sto cu zaboravit'' sve ovo
Sto mi u ovom casu tako mnogo znaci
I ovu poslednju njeznost
Sto mi u srcu gori

Dosao sam da ti kazem da
Odlazim, odlazim, odlazim
Jer srce ne mogu da prevarim
I zato odlazim, odlazim, odlazim
Prastat ne mogu jer odvec te volim
Odvec te volim

Odlazim, odlazim
Ostavljam te, ali ne kao prije
Ovaj put zauvjek, sad placi
Nikad vise ti necu doc
Ni kada padaju kise, ni kad me tuga svlada
Ni kad mi lose ide, nikad, nikad vise

Odlazim

[Nela]

U naletu želje




Pričaj mi osmijehom,
I ljubi me pogledom
Najljepših plavo zelenih očiju.
Drhtaj neka raspetlja želju
Što se u klupko svila u tijelu.
I neka lete dodiri i treptaji
Probuđeni svim čulima ljubavi.

U njedrima čuvam tisuću latica
Ruža rasutih na putu do tebe.
Darovano jutro na ramena zasjelo,
A na dlanu ponuđena nagost duše.

Nisu to ptice navijestile slobodan let,
Tek korak jedan, učinjen u žudnji,
Na njemo odobrenje je naišao,
I tvom se koraku, s olakšanjem, pridružio.

Samo korak jedan, kojim sve počinje,
I kojim uvijek, ili zauvijek, sve i završava.

[Nela]

Zadnji put su zagrljeni
osvice im tuzna zora
rastaju se zaljubljeni
zar rastanak doci mora?
Nikad vise,nikad vise
kao sad zagrljeni,
a jedno drugom suze brisu
rastaju se zaljubljeni!
Mastali su o vjencanju
koje nikad doci nece
ostat ce im sjecanje,
rastanak i ovo zadnje vece!
Prvu zoru ocekuju,
a srce im jace lupa
rastati se sad moraju,
a htjeli bi biti skupa...