Stihovi

[kiki23]

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

(Antun Gustav Matos)

[kiki23]

SAMOTNA LJUBAV

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi—
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi—
Poginut ću noćas i za dragom poć.
— Ljubav nije sreća!—znaš li kad mi reče?—
— Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
— Ljubav boli, boli, kao život boli,
— Teško, teško onom koji jako voli.—
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam—ko kamen.

[kiki23]

Lyrics
Sve zbog jedne Katarine, sve zbog njenog osmijeha,
još se sjetim tople zime, njene kose, tog nježnog pogleda.
Sve zbog jedne divne žene, ja budan sanjam noćima.
Sad te pjesmom drugom kradem, sve dok živim ima nade,
moje srce zna što osjećam.

Da ti ljubav mogu dati, to je sve što trebam ja,
da te mogu svojom zvati, tko zna, možda si mi suđena.
Da ti ljubav mogu dati, to je sve što želim sad,
od prvog susreta me prati kroz san, njeno lice anđela.

Sve zbog jedne Katarine što mi dušu opija
ja naglas šapćem njeno ime k'o da znam da je moja sudbina
sve zbog jedne divne žene, ja budan sanjam noćima.
Sad te pjesmom drugom kradem, sve dok živim ima nade,
moje srce zna što osjećam.

[nepoznatamrki]

AKO
Ako od mene odvratis lice,
moje će srce zarobiti tuga.
Ako pokrije usi da ne bi čuo moje riječi,
plakati ću tiho u samoći.
Ako me odgurnes i zaobiđes,
ako me prokunes i odbacis,
ipak ću ti pruziti ruku kad god pozelis..
Čak i ako sasvim zaboravis na mene,
ako sve tvoje misli budu strane i daleke,
moja ljubav umrijeti neće.

No ipak, pazi!
Iako je trajnija i čvrsća od zemlje i neba
njoj je potrebna hrana: Tvoja sloboda.
Nju moras njegovati, o njoj se brinuti.
Ne zrtvuj nikada svoje slobode.
Čak ni u ime ljubavi.
Jer ako bi to učinio,
ne znam hoću li tugovati,
ne znam hoću li plakati,
ali znam da bi moja ljubav
mogla umrijeti !


A. P. Kezele

[nepoznatamrki]

Zaljubljen u ljubav

Kada bih imao jedan komadic zivota,dokazivao bih ljudima koliko grijese kada
misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,a ne znaju da su ostarili kada
prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta,
i podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazao sve sto mislim, ali
nesumnjivo bih
mislio sve sto kazem.

Stvari bih cijenio, ne po onome sto vrijede, vec po onome sto znace.

Spavao bih manje, sanjao vise, shvatio sam da svaki minut koji provedemo
zatvorenih ociju
gubimo sezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok
ostali spavaju. Slusao bih druge kada govore, i kako bih uzivao u¨sladoledu od
cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno,izlagao
potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo vec i dusu.
Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da
izgrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama. Jednu Benedetijevu
poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja.
Zalivao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastveni
poljubac njihovih latica...Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota? Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i zivio bih
zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju
kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete.
Stare bih
poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom.
Toliko sam stvari
naucio od vas, ljudi... Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu
planine,a da ne zna da je istinska sreca u nacinu savladavanja
litica.Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom, po prvi put,prst
svoga oca, da ga je uhvatilo zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo da gleda
drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od
vece
koristi,
jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da
umirem...



Gabriel Garcia Markes

[nepoznatamrki]

DJEVOJČICI UMJESTO IGRAČKE

Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne slutiš smisla žalosnih soneta,
Kesteni pred kućom duhu tvom su meta
Još je deset karnevala do tvog bala.

Ti se čudiš, dušo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj priči. Tvoja duša sveta
Još ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gledaš me k'o grle. Misliš - to je šala.

Al će doći veće kad češ, ko Elvira,
Don Huana sita i lažnih kavalira,
Sjetiti se sjetno nježne ove strofe.

Moje će ti ime šapnut moja muza,
A u modrom oku jecati će suza
Ko za mrtvim klovnom iza katastrofe

[kiki23]

"Dan kada covjek bude dopustio istinskoj ljubavi da se pojavi;
dobro uredjene stvari pretvorit ce se u nered
i poljuljat ce se sve sto smatramo tocnim i istinitim."

(Dante)

[kiki23]

Sasa Matic
Andjeo cuvar

U bolesti i u zdravlju
u bogatstvu i u bedi
tvoj sam andjeo cuvar

U sreci i u nesreci
u moci i u nemoci
tvoj sam andjeo cuvar

Da kad me zovnes, stvorim se
da kad ti smetam, sklonim se
verni andjeo cuvar

I nikad da ne dozvolim
da nekog ludo zavolis
k'o tebe andjeo cuvar

Ref.
U dobru bicu dobar
u zlu jos dva put bolji
bicu ja

Da dignem te kad padnes
i ne dam ti da stanes
i pobesnim ako ljubis drugoga

Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar

Sto ne moze nikad covek
to andjeo uvek moze
al' malo, malo mu treba

Taj ljudski oblik dobije
i pravo lice otkrije
malo, malo mu treba

Da zavidi i udari
da boli ga i krvari
malo, malo mu treba

Zato mi nista ne veruj
i gresnom rukom ne miluj
jer malo, malo mi treba

Ref.

Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar

A ti neces, a ti neces
tvoj da budem
ni andjeo, ni covek

A ti neces, a ti neces
moja biti
ni na zemlji, ni na nebu

Ref.

Svojih se krila odreknem
jer ne mogu da poreknem
da ipak samo covek je
andjeo cuvar

[nepoznatamrki]

Cutanje

Mozda nikad neces saznati
Kud me vetar odnese pa vrati
Al za mene jedan osmeh sacuvaj
Ljude nikad ne pitaj
Gde smo stali nastavi

Zivi zivot kad ne mogu ja
Dobro cuvaj strah u kostima
Spali moje slike sve
Da te iz sna ne bude
Da ti nikad ne pozele dobar dan


Cutanje me ubilo, zavet Bogu dan
Pobegnem u ludilo,
tek ponekad dolutam
Jer volim te, al ne diram
I ljubim ali ne pricam
Ko da razume to

Moja dusa pusta ostace
Vecno tvoju sliku grlice
Ti se vracas u svoj dom
A ja lazem srcu svom
Da bez tebe ipak cu preziveti

[plavi]

Dragana Konstantinovic - Iluzija
Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvučenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sosptvene setve...
Upijali bezvezne reči u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzleće iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nešto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duše.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo žesti
oživljavaju dubine što te videše i čuše
kako izranjaš iz svemira
kroz paučinu svesti...

Izgubljeni trenuci slažu se u memljive kule
otežalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one što su sve videle, i one što su čule
posrću pod teretom bremena...
Hoće li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no što se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nešto o tebi
što mi zenice boji i ćutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...
Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...