Stihovi

[kiki23]

DVOJE

Ljubeci se od postanja
Kroz maglu svijeta dvoje bludi,
Sa cudnom ceznjom, da se nadju
U metezu stranih ljudi.

Razmisljaju o sebi cesto
I prevarit ce se kadikad,
Da su jedno drugo nasli,
A nece se naci nikad.

Pa ipak, on ce jednom doc
U sobu onoga hotela,
U kom je ona cijelu noc
Uz uzdisaje mora bdjela.

Pred zoru, kad u krevet legne,
Na onu mislec koju trazi,
Ni slutit ne ce, da mu jorgan
Pokrivase vec njene drazi.

I mozda ce u restoranu
Iz one case on da pije,
Na kojoj bjehu njena usta
Nekoliko dana prije.

D. Cesaric

[kiki23]

Umro sam a ti mi oprosti

Umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći.



Oprosti mi sto sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćes se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sad ja.



Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što vise neću moći usne da ti dodirnem.





Željko Krznarić

[kiki23]

Pablo Neruda

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

[kiki23]

Pablo Neruda 'Ljubav'

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za mirisima proljeća.

Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se više tvojih ruku;

kako su se tvoje usne našle na mojima?

Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;

bijele kipove bez glasa i vida.

Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh;

zaboravio sam tvoje oči.

Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u tebi nosim maglovito sjećanje na tebe.

Živim sa boli poput rane;

dotakneš li me samo, smrtno ćeš nastradati.

Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima.

Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek iščem odraz tvog lika u svakom oknu.

Zbog tebe, teški mirisi nanose mi bol, znakove, nenadanih želja;

padajuće zvijezde, komete.

[kiki23]

Pablo Neruda - SVIDJAS MI SE KAD ŠUTIS…

Sviđaš mi se kad šutiš jer si kao odsutna,
i čujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojom
izranjaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si reči melanholija.
Sviđas mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiricu u gukanju.
I čujes me izdaleka, i glas moj ne dostiže te:
Pusti me da šutim s mučanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takođe s tvojom šutnjom
jasnom kao sveća jedna, prostom kao jedan prsten.
kao noć si, šutljiva, zvezdana.
Šutnja tvoja je zvezdana, tako daleka i jednostavna.
Sviđas mi se kad šutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna reč tada, osmeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što nije tačno.

[kiki23]

Pablo Neruda
Kad umrem

Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.

Hoću da živiš dok te uspavan čekam,
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.
Upisao korisnik: Marija

[kiki23]

U plavom beskraju

Možda ćeš jedne besane noći,
kada prve zrake zore zaplove,
susresti ženu u plavom beskraju..
na granici snova i surove jave

Ako ju sretneš na granici snova,
dok luta beskrajem u plavome sva..
Podari joj osmjeh, nježno se pokloni.
Zagrli ju nježno, na granici sna..

U plavom beskraju dok snovima šeće,
pokaži joj ljubav koju za nju gajiš
U osvitu zore na granici jave..
Pokaži joj ljubav koju od svih tajiš..

Beskrajem se plavim ,ona šeće često
nada se da tamo.. možda će te sresti
rubovima sna svake noći luta
po beskraju plavom, izgubljenoj cesti

[kiki23]

Tužna sudbina jedne nesretne ljubavi



Sviće još jedan prekrasan sunčani dan .Sunce se smješka i baca zrake toplote. Dali u tvom srcu ima toplote? To pitanje mi mozak muti, a srce…

Srce plače svakog dana. Da li znaš kolika tuga u meni vlada?

Svaki dan se smješkam svemu i svačemu. Smijem se, ali mi duša plače.

Ovo tužno srce,ovaj jecaj duše i ova nekanuta suza ne proklinju te i ne žele ti zlo. Jer srce nemože željeti zlo onome koga voli i za kim pati. Pomisliš li bar nekad na mene? Ah… Da misliš na mene bar jedan djelić od vremena što ja mislim na tebe ovo tužno srce ne bi više bilo tužno. Postala sam ovisna o tebi, o tvom glasu koji srce smiruje, tvojim riječima koje nekad bijahu tako lijepe da sa jedva čekala da te ponovo vidim i čujem. Da li čuješ ovaj jecaj duše i da li znaš da si mi ti suza u oku? Daleko si od mene i to me boli. Prestali su i pozivi.

Nema više onog prelijepog glasa i onih prelijepih riječi. Nema više onog što je ovo srce činilo sretnim. Ostala su samo sjećanja i ova tuga što je u srcu nosim. Suza je kanula…Ona je dokaz moje tuge koju niko ne poznaje.

Ne želim sažaljenje, želim ljubav i ako je imaš ja ću je čekati.

Čekat ću, al ne dugo pa ako imaš ljubavi pruži mi je.

Spriječi ovu tugu što mi srce razara, spriječi ovaj jecaj duše i ovu suzu da kane.

(preuzeto)

[kiki23]

jučer si bila tužna

Jučer si bila tužna prolaznice sa plavim očima.
O čemu si razmišljala?
Evo dao bih jednu godinu da ti vratim osmijeh
da opet kad prođeš pored mene osjetim miris proljeća.

I dao bih deset godina
samo da opet sretno podigneš pogled
da vidim sunca kako se raduju
i one ljubice u cvatu.

Ma sve bih dao samo da opet budeš nadzemaljska
da opet budeš vila
u svom skrivenom svijetu bez brige

da opet ponosna zanjišeš tijelom
pa nema veze ako opet samo prođeš
ako me , po običaju, i ne primjetiš!

[kiki23]

Posljednje zbogom

Posljednje zbogom tebi,
noćas kad umire sve.
Posljednja zvijezda se gasi,
ja samu ostavljam te.

Nekad u smiraj dana
pomislim jesi li sretna.
Jesi li i ti sama
ili si tužna i sjetna?

Ja stojim na vjetru,
promatram ptica let.
U duši guši me bol
i ruši se moj svijet.


Tebi

Ti si zvijezda moga oka
što nikad ne gubi sjaj
Ti si dio mog života -
Ljubav koja nema kraj.

Daniel Staklenac