Stihovi

[nezgodna]

Tuzna poruka

Jos nekoliko minuta ostalo je do kraja moga zivota,
zato pisem par rijeci sadrzaj zivota svog
Ostavljam sad papir ovaj na stolu sobe svoje nek majka vidi uzrok smrti cerke svoje.
Ne krivi se majko sto se desilo tako morala sam to uciniti jer sam voljela jako
Nezelim vise zivjeti dosta mi je svega sad se moram ubiti tako cu prezaliti njega
Ne zelim da me vidi dok mrtva lezim ne zelim da mu boli nanosim
Ne zalite me drugarice jer ja sam kriva.
Znam da me nece vise biti, zao mi je majke moje bice mi tuzna uvijek zbog smrti cerke svoje.
Dajte joj ovo pismo nek je ono na mene sjeca
Nek svima pokaze poruku u kojoj se skriva moja sreca
Zbogom majko zbogom, zbogom svi voljeni moji
Ne prolivajte suze zbog mene jer zbog moje tuge moju srecu druga UZE...

[nezgodna]

danas mislim na tebe,
I danas za tobom patim
Vec odavno je dosao kraj
A ja to nemogu da shvatim
Ni sliku tvoju nemam,
Ja od tebe nemam nista
Osim prolaznog sjecanja
Odnio si sve sa sobom
Sada nemam nista ni nikoga
I danas sjedim sama
I pjesme pisem sjecam se tebe
Sjecam se i suze brisem...

[nezgodna]

Samo sam tebe voljela
i nikad vise necu
samo sam tebe ljubila
i zato izgubila srecu
ti sa plavim ocima
odnese moje snove
ti sa smedjom kosom
pogodi srce moje
samo sam onda voljela
i nikad vise necu
samo sam onda zeljela
i nikad vise necu

[nezgodna]

***Zov***

Raspuklo srce,
osjecaj tisine,
jeka u samoci
doziva mi ime...

Suze same klize,
traze trag srca i obris lica,
meka dusa place,
tuzne suze lete
u sjeni nepoznatih Ptica...

Trcim u nepoznato,moj cilj nema kraja,
krik prelama tisinu,
tuga se sa srcem spaja...

Od usana vrelih
ostao je samo dah,
pokrivam se liscem
i pretvaram u prah...

Ne, ja neplacem !
To samo krupne kapi kise
meni vlaze lice,
a zov se jos uvijek cuje
i ostar Krik nepoznate Ptice...

[nezgodna]

Boli Me

Boli me istina koju saznajem,
bole me misli koje blude,
boli me sto ti neznacim nista,
boli me sto mi se ljudi cude...

Eto sadasnjost je zamjenila proslost,
a ja proslost nemogu da prebolim...
Dobro znam da ti neznacim nista,
a jos bolje da te ludo Volim...

Kad mladost postane tamnica,
sjeti se da si zivio u mojim mislima
i da te je voljela jedna djevojcica...

Treba mi neko bas kao ti
da razumije sve moje slabosti,
da me moze i kad sam takva
bar malo Voljeti...

[nezgodna]

Idem Sama

Sve sam stobom izgubila,
sve nade su izgorijele,
i sve zelje mog zivota
nisu mi se ostvarile...

Idem sama sad kroz zivot,
necu da me niko prati,
idem sama, mada znam
srce nece izdrzati...

Sto me zivot tako muci,
sto imado sve mi uze,
sa tobom sam srecu htijela,
a sad imam samo suze...

Idem sama sad kroz zivot
necu niko ni da me zali,
idem sama,mada znam
srce mi nece tugu izdrzati...

[nezgodna]

Nedostajes mi


Da me pozelis to znam,
pozelis bar osmijeh da ti dam,
al moje srce iako te VOLI
zapamti da nikad nece da te MOLI...

Jednom cu otici od tebe ZAUVIJEK
i neces me cuti vise,
mozda ceme izbrisati jesenje kise,
tebi ce tad biti zao jer me VOLJETI nisi znao...

Daljine razdvajaju ljude,
zbog njih se tuguje i place...
Al onom ko iskreno Voli
daljine nista neznace...
Daljina me sprecava da te vidim
ali ne i da te VOLIM...!

Sacuvaj ovu pjesmu
i citaj je u tisini
sjeti se rijeci:
"Postoji neko u daljini
i na tebe misli cesto
u svom srcu zauvijek
za tebe cuva posebno mjesto..."
Kad sunce rano se digne,
moje misli do tebe stignu,
iako si daleko u gradu tom
uvijek ces biti u srcu mom...
Mogu mi uzeti sve a TEBE iz mog srca NE...!!!

Mogu pateci umrijeti,
i moze vjetar da me srusi,
ali sve je lakse dok sam ti u dusi...
Moze suza iz oka da mi krene,
ali je lakse kad u svom srcu cuvas ljubav za MENE...!

[nepoznatamrki]

Snježno jutroPada i sivi grad se kupa u bjelini.
Ti si s druge strane sna...
Uz laganu stvar, tišinu i radne obveze,
plutam u ljepoti jutra.
Vec dugo nisam, nešto napisala.
Snježne su pahulje probudile uspavane stjenke prolaznosti.
Da li je tišina gospodar ljepote
i na izmaku zime, konacno docekane bjeline ?
Noc je protekla, tiha i mirna.
U tvome je zagrljaju vladala tišina sna...
A jutro je bez boja, probudilo zvjezdani sat !
Gdje sve pluta ljepota izmaglice, to nikada necemo znati.
Živimo i postojimo,
u jutru kao što je ovo, ne gasi se žižak koji gori
u nezaustavljivom toku života.
Pa i ako dan donese kišu i tugu u ocima nejake djecice,
on nece nestati,
kao što nikada nece prestati želja za ovisnošcu.
Ovo je snježno jutro uspavalo
mracne sjene nedokucivosti.
Ti si s druge strane sna, jesam li u njemu i ja ?
Samo spavaj,
neka se ne obriše fina paucina kojom zvijezde tkaju sag od zlata...
Spavaj i sanjaj...
Dok umiremo u svakom snu,
i radamo se opet svakog budenja,
živimo i ne nestajemo u snježnom jutru bjeline,
u ljepoti kao što je ova...
Cak i oni što ne vole,
cak i oni što ne žive,
osjetiti mogu nedodirljivost postojanja,
nesuvislost ljepote,
i ovaj snijeg, tako sitan, tako nježan,
kao novorodence na grudima sretne majke...

[nepoznatamrki]

Gledam te nocas kazes da me volis
kako si lijepa kada mi to govoris
zagrlio sam te osjecam tvoj miris
kada me poljubis i onako zazmiris

Trazio sam odmah ja neki nas kutak
da ti i odsviram nesto na trenutak
da poslusas one neke pijesme stare
da vidis ti nocas suze moje gitare

Al kao da je onda netko bacio cini
pa zvuk gitare je nestao u daljini
pa i svirati sam od onda ja presto
htio sam poslje svega ja rec nesto

A onda je ona samo kraj mene stala
poljubila me njezno pa rekla hvala
i nije mogla od mene pogled skriti
pa znali smo mi sta ce dalje biti

A bilo je od onda i razasutih rima
svirao sam i pijevao na glas svima
slusa se jos ona nasa pijesma znana
ona znas koja je nestala onoga dana

Upletena je ostala ona u tvoje kose
pa kroz zivot te moje pijesme nose
sanjas znam i nocas ti samo o sreci
ali ja te volim netrebam ti to ni reci

Suze gitare...

[Nela]

VEČE

Veče...
Šetam ulicama
a u duši znam,
ovo nije moj grad.
Svetiljke svetle poruku,
sutra će novi dan,
a ja znam,
to nije dan za mene.

Veče...
Očekujem
pesmu zrikavca,
iz gradskih parkova,
očekujem svetlo iza oblaka.
Tako je već bilo nekad,
u zemlji gde sam se rodila.
Umesto pesme,
čujem kloparanje šina
i škripu tramvajskih kočnica...

Veče...
Ovo veče nije prošarano,
rumenim prugama,
već nebom zastrtim
sivim tepihom,
izatkanim od niti
bola, tuge i nostalgije
nas tudjina.

Veče...
Samo na tren zasvetluca,
kao zvezda mala,
suza moja,
u obliku kristala,
što se u nebo,
ko ukras utkala.

Veče,
tako sivo i samotno,
tugom i nostalgijom,
dušu moju obavilo.
Veče, celo telo
čežnjom prestravilo,
a volju, maštu i nadu,
mrakom zaustavilo.

Veče...
Obično veče u tuđini...
Veče pred noć...

Latinka Đorđević