Stihovi

[zvuk tisine]

Zaljubljene misli!

Još uvijek sam tu,
još uvijek sam tvoja..

Moje misli su upućene tebi
Svilene i zaljubljene…

Ne trebam ja pjesmu

da ti kažem da te volim
Ne trebam ja riječi
da svjedoče o mojoj ljubavi.
Ja trebam tvoje usne-

njima ću udahnuti ljubav
Trebam tvoja ramena-

njih ću ogrliti ljubavlju.

Trebam tvoje ruke

nježne i moćne,
da ružne snove otjeraju,
da obrišu suze

i daruju sreću.

[nepoznatamrki]

Ti, tajna mog oka,
mili i jedini u duši, ćutnja na usnama,
tepanje samoće kroz nepreglednu
daljinu srca,
gde sam te srela iznenada, ne znajući
da te sudbina šalje,
gde sam te brala po suncu i po rosi,
moj muški cvete u bolu zore međ
vetrovima,
evo se klanjam tvome mirisu i tvome
trnu,
i glasu što me vodi da ne zalutam,
i senci koju sam upila pa živim u
prisutnosti
odvojenoj nadom i snagom molitava.

Evo te veličam, slugo i gospodaru
mojih godina,
čežnjo u koju sam uronila i zaustavila
vreme,
strepnjo što te šapućem svakog
trenutka,
svetlosti u kojoj se palim i gasim
kao svitac iznad pšeničnog polja,
kroz koje leto korača ponosno i stameno
kao ti kroz moje srce, kroz moj život.

ZATVORI OCI


Zatvori oci i sanjaj snove
Njezno me ljubi, srecu pozeli
Srce te moje odavno zove
Od prvog dana kad smo se sreli

Zatvori oci i ne govori
Pusti da nasa srca se vole
Od srca srcu vrata otvori
Ne reci nista, jer rijeci bole

Zatvori oci, miluj me dugo
Umjesto rijeci nek tijela zbore
Rijeci su jedno, ljubav je drugo
Ljubav je pozar gdje srca gore

Zatvori oci zelene svoje
Vatra ljubavi nek' vjecno gori
Otvori srce za srce moje
I dok me ljubis oci zatvori

[zvuk tisine]

Granica srece

Ljubav je
Tuzna granica srece
Dalje idu
Samo uspomene

Na ono vrijeme
Kada je nada
Palila dusu
Sjajem tvojih
Crnih ociju

Lazno ispijala
Rujno vino
S tvojih usana
I lagala
Da si ti ja

Ponekad nastojim
Probuditi sjecanje
Pozvati u pomoc
Svaki trenutak
Kada sam bio sa tobom
Neka govore lazi
O kojima sve znamo
I ti i ja

Tada shvatim
Da te trebam voljeti
Jer si ti zrak
Bez kog
Ne mogu zivjeti
Jer si razlog
Zasto mi jutro
Mirise na cimet
I sa tobom
Moj svijet je potpun

Jedina
Ja znam da me mrzis
Zbog ljubavi
I sjecanja koja bole
Ali znaj
Da te ja ljubim
A da ne umiru
Oni koji vole

[zvuk tisine]

Moje posljednje zbogom

Ono sto cu ti reci
Neka ostane tajna
Izmedju tebe i mene
Dva srca prividno spojena
Zlatnom niti

Zasto sam cekao
Da se i posljednja
Nada ugasi
Da bih otisao

Sramno priznajem
Da te vise
Ne mogu ovako voljeti
Jer me iznova gusi
Osjecaj da te nemam
Da ti zagrljajem
Ne mogu pokazati
Gdje pripadas
Niti ljubiti
Lice andjela

Ja vise
Snage nemam
Da budem blizu tebe
Na ovaj nacin
Jer tvoja hladnoca
U mom srcu
Izaziva jezu

Osjecam
Da polako nestajem
U tvom crnom oku
Treptaja nedostojan
Ne mogu vise
Niti govoriti

Nehoteci
Razbila si jednu dusu
Na komade
Slomila si
Hrabrog covjeka
Cija sam sjenka

Stoga
Neka ovo bude
Moje posljednje zbogom
Zadnji poklon tebi
Andjele bez duse

Ostajem
Vjeran molitvi
Da jednom shvatis
Sta je prava ljubav
I kako se voli do smrti

[zvuk tisine]

Noćas sam te opet zavolio

noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati

Željko Krznaric

[zvuk tisine]

sve ovo
u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadašnjost
u kojoj tutnje prošlosti
nekih drugih ljudi
koje smo voljeli
koje smo voljeli
i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi
isto tako i naši leže negdje
pod slapovima žutog lišća
nismo nikad izdržali
napade podmuklih jeseni
i zato ove večeri
skriven od svih
umotan u agnus dei
malog Mozarta
osjećam bol praznine u mojim zjenama
nepodnošljivu bol za tobom
sve ovo
ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima
naših nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla
večeri u kojima smo se lomili dušama
i pozivali prijatelje
opraštali neprijateljima
ljubavi moja
u čemu smo griješili
koga smo tješili
kad je i nama bilo teško
kažem ti
sve ovo što nam se nakupilo u srcu
kao gorka pića
u zadimljenim kafićima
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeća
sve je to moja bol večerašnja
sve su to usne koje sam ljubio
i koje šapuću i danas
slatke primamljive tajne
sve sam to ljubavi ubio
krstareći sjeverom
gubeći sve vrijedno i dobro
gubeći i tebe

Željko Krznarić

[zvuk tisine]

Zamišljah te takvu
kakvu te nikad ljubio nisam...
A ljubio sam vjerovanja...
uz sva ta sjetna otkrića
u kojima se ljubav klanja
moru suza neistinitih priča...

Zamišljah ljubav
kakvu još nikad ne ljubih...
A ljubio sam htjenja...
I život za kojim tako žuđah
preko tako oštrih misli
preko tako krutog stjenja...

Zamišljah život
kakvog želim živeti i čuti...
Bjehu sve to samo želje
koje nitko i ne sluti...
u ljubavi koja srce čupa
i sreću sa mislima melje...

Al ne vidiš pritom
kako lupa
stvarni oblik jedne želje...

Zamišljah te takvu.....

[zvuk tisine]

KADA BUDEŠ STARA
Kada budeš stara, sijeda i u snima,
Drijemat ćeš kraj ognja, čitajuć polako
Ispustit ćeš knjigu, sanjati o blagom
Pogledu, kojeg očiju ti skriva dubina. Voljeli su mnogi časke tvog veselja,
I ljubav im bila prava ili kriva,
Tek ti jedan čovjek dušu punu želja
Ljubio, i tugu, što ti lice skriva. Naginjuć se tužno k žaru svog kamina,
Šapni, kako ljubav nas je ostavila,
I sad hodi iznad planinskih visina.
Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.
WILLIAM BUTLER YEATS (1865 - 1939)

[zvuk tisine]

Ostavljam za sobom trag rasutih bisera
da ti bude putokaz u vrelim noćima
kad ruka zaluta ispod jastuka
a tuga se ugnijezi u ludim snovima
Rušim pješčane gradove
samo za nas zidane
i lažem godine da jednom proći će
da će zaborav doći po svoje
da ništa neće ostati od nas dvoje
osim ptica selica
koje dolijeću na tuđe prozore
usne koje tišinom govore
u jedno ljeto sanjivo i sneno ...
______________________________________
NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj
zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj otkud stize vjetar proljetni
i bijelom lađom snova tko plovi
kad noc nad svijetom hladne prostre sjene.

Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti
ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina
o koju se uzalud razbija moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava...
________________________________

[zvuk tisine]

Želja

Da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
tek vrisak gorčine u tišini noći,
odbljesak svjetla iznad cvjetnih dolova…
I da sam šuma, trava ili rijeka,
prigušen uzdah rođen u samoći…
Al' ja sam žena rođena od bolova.

Posljednja inja zamrzla mi grudi,

ne ćutim toplinu novoga proljeća.
Bezvoljna i hladna podajem se tmini.
A ubija me čežnja jutrom kad se budim!
Tinjam tamnim sjajem kao stara svijeća
pa tiho, polako, gasnem u tišini.

Postala sam samo kamen koji čeka

da začuje opet dobro znani korak
dok me noćni vjetar mami u skitanje.
A da sam samo slutnja, sjećanje il' sjenka,
samo jecaj bola, proživljen i gorak,
dočekala bih lakše novo svitanje.