NAJLJEPSE MISLI
Nezadovoljstvo je kao zvijer: Nemocna kad se rodi, strasna kad ojaca.
Zivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu.
Cuvaj se mrznje, da ne pogrijesis prema sebi i prema drugima.
Covjek dobija kad daje.
Ne mogu da kazem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kazem: bicu ti prijatelj.
Strah i nemoc radjaju niske nagone.
Nije dobro ono sto jeste, vec ono sto se zeli.
Mozda bi trebalo da ih mrzim, ali ne mogu, ja nemam dva srca, jedno za mrznju, drugo za ljubav.
Sve je moguce, sve je na domak ruke, samo se covjek ne smije predati.
Kad pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji.
Nije covijek ono sto misli, vec ono sto cini.
Do kraja zivota upoznavacu ljude, a nikad ih upoznati necu, uvijek ce me zbunjivati neobjasnjivoscu postupka.
Dobri ljudi su sreca na ovome svijetu.
Ne volim nasilje, mislim da je to znak slabosti i nerazumnog rasudjivanja, to je i nacin da se ljudi otjeraju u zlo.
Ne volis da budes na smetnji, ne volis da te ko krivo pogleda, ne volis da ti iko ruznu rijec kaze. Kako onda mislis da zivis?
Dusa moze cesto da odrzi tijelo, ali tijelo dusu nikad; ona posrce i gubi se sama.
Ako bismo otpatili svaciju nesrecu, sta bi bilo od nas?
Najmanja je mogucnost da pogrijesim ako budem cutao.
Sta bi ti savjetovao covjeku kome zelis dobro?
Da se svojim misljenjem ne izdvaja medju ljudima s kojima zivi. Zato sto ce se onemoguciti prije nego sto ista ucini.
Drugi moj savjet covjeku kome zelim dobro bio bi: ne govori uvijek ono sto mislis.
... sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covjek ne smije predati. Tesko je dok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji.
Sve cemer, sirotinja, glad, nesrece... A zasto je tako? Ne znam. Mozda zato sto smo po prirodi zli, sto nas je bog obiljezio. Ili sto nas nesrece neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda cudo sto se uvijamo, krijemo, lazemo, mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe, svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.
Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.
Smijesno je mozda , bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer covjek je promjena, a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.
Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko moze covjek sam sebi.
Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo.
Nije vazno sto ne cinimo dobro, vazno je da ne cinimo zlo.
Ko oprosti, on je najveci.
Lijepo je osecanje ponosa, brani nas od kajanja.
Nekad i sad to su dva covjeka.
Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz, onda govorim istinu. Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno. Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslije nas zivjeli, preturiti preko glave jos teza vremena, i pominjati nase dane kao srecne.
Lako ce se sporazumjeti dva covjeka koji misle.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.
Od pamtivijeka sinovi su nerazumniji od oceva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srecom, sinovi postanu razumni cim postanu ocevi.
Sve ce proci. Ali, kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot. Zar je nada u tome da sve prodje?
Zaustavice te na svakom koraku, ogadice ti svaki pokusaj, ponudice ti bezbroj dokaza da je najbolje cutati, mirovati, gledati iz prikrajka.
Ono sto nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
... nije tesko kad biju, tesko je kad cekas. Gledas i cekas, pa boli unaprijed.
Boli i posle, ali je to lakse.
Covjek je nepopravljiv, i najcesce laze sam sebi.
Muz koji zeli sebi dobro, poslusace ono sto mu zena kaze.
Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.
Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo.
Markeri