Vrijedi pročitati

Moja majka nije uvek govorila istinu. Slagala me je osam puta i to u važnim životnim trenucima.
Priča počinje sa mojim rodjenjem. Rodjen sam kao sin jedinac u vrlo siromašnoj porodici. Siromašnoj do te mere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U retkim prilikama se dešavalo da imamo malo krompira u kući. Majka bi pripremila skromni obrok i uvek svoj deo istresala u moj tanjir govoreći: „Jedi sine, ja nisam gladna.“

To je bila njena prva laž

Kada sam malo porastao, moja majka bi po završetku kućnih poslova, otišla do reke koja se nalazila ispod naše kuće, nadajući se da će uloviti neku ribu za mene, da se ja hranim zdravo i da se razvijam kao druga deca. Jedne prilike, uspela je da ulovi dve ribe. Požurila je kući, pripremila te dve ribe i stavila ih u moj tanjir. Ja sam malo po malo jeo ribu, a moja majka je jela ono što ostane iza mene na kostima. Gledajući to, moje srce je zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona mi je vrati govoreći mi: „Sine, pojedi ti i ovu drugu, znaš da ja ne volim ribu.“

Ovo je bila njena druga laž.

Prolazilo je vreme i dodje dan da ja krenem u školu. Kako nismo imali dovoljno novca za školovanje, majka je otišla u jednu prodavnicu odeće i dogovorila se sa vlasnikom da prodaje odeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišne noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekajući je kod kuće, zabrinuo sam se i izašao da je tražim. Video sam je kako nosi torbu sa odećom i kuca na vrata tudjih kuća. Zovnuo sam je: „ Majko, ajde dodji. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš nastaviti sutra ujutro!“ Ona se nasmija i reče mi:“Sine moj, nisam ja umorna.“

Ovo je bila njena treća laž

Dodje dan kada su se polagali školski ispiti. Iako je bilo jako vruće, majka je želela da ide sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina peska je titrala od toplote. Ušao sam u školu, a ona je ostala da me čeka u školskom dvorištu. Kad sam završio ispite, izašao sam iz škole, a majka me dočekala u topli majčinski zagrljaj, ispunjen ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svež sok koji je kupila za mene. Kada sam počeo da pijem, okrenuo sam se i pogledao je, niz njeno čelo su se slivali grašci znoja. Pružio sam joj čašu i rekao:“Majko, pij“, a ona ona mi reče:“Sine, samo ti pij. Nisam ja žedna“.

Ovo je bila njena četvrta laž.

Nakon smrti moga oca, moja majka je živela težak život kao udovica. Preuzela je svu odgovornost za vodjenje kuće, jednostavno je morala brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živeo je moj ujak, inače veoma dobar čovek. Dosta puta nam je davao hranu da utolimo glad. Kada su komšije videle da je naše stanje postalo nepodnošljivo, savetovali su moju majku, koja je još uvek bila mlada žena, da se uda za jednog čoveka koji bi nam pomogao u životu. Medjutim, moja majka je odbila savet sa rečima:“Ja nemam potrebe za ljubavlju“.

To je bila njena peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam da ja preuzmem brigu o kući. Obzirom da je zdravlje moje majke oslabilo i više nije mogla da prodaje odeću po kućama bogatih, počela je da prodaje povrće na pijaci. Kada je odbila da prestane raditi, izdvojio sam deo svoje plate i dao joj, a ona je odbila rekavši:“Čuvaj sine tvoje pare, ja imam dovoljno za sebe“.

Ovo je bila njena šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i uskoro magistrirao. Postigao sam uspeh i moji prihodi su se povećali. Jedna firma mi je ponudila dobar posao u svom sedištu u Njemačkoj. Stvarno sam se obradovao i tako počeo da sanjam o novom i srećnijem životu. Nakon što sam otputovao i sredio se, zvao sam majku da živi kod mene. Ona nije htela da mi smeta i rekla mi je:“ Sine, nisam ja navikla na lagodan život“.

To je bila njena sedma laž.

Kako je vreme prolazilo, majka je starila i naglo obolela od karcinoma. U teškim momentima neko je morao da joj pomaže. Šta sam mogao da uradim kada su izmedju mene i moje voljene majke bile mnoge države? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala pokušala je da se nasmeje. Srce mi se kidalo koliko je bila iscrpljena i slaba. To nije bila moja majka koju sam poznavao... Suze su se slivalle niz moje obraze, ali ona i tada htede da me uteši govoreći:“ Sine, ne plači, ja ne osećam bol“.

Ovo je bila njena osma laž.

Nakon što je to rekla, zatvorila je oči i više ih nije otvorila.

Svakome ko uživa blagodat živih roditelja poručujem:
Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom.

Svakome ko je izgubio svoju voljenu majku poručujem:
Uvijek se prisjeti...

OVO NISAM JA NAPISALA,TO SAM NAŠLA I PODIJELILA .....