slazem se ali uz nekog novog se lakse preboli...
mada ja licno tesko se navikavam na nove ljude u svom zivotu..kada kazem ljude mislim na decka...ali iz iskustva znam da NOVA LJUBAV STARU BRISE I STO JE NEKAD BILO NECE BITI VISE...bar kod mene...
jer je dobra ona poslovica: NE GLEDAJ U BUDUCNOST SA OCIMA PUNIM PROSLOSTI...
ostanu uspomene neke lijepe neke ruzne,nekada ostane praznina,nekada olaksanje,naj gore je kada i dalje ostane ljubav
moj spasitelj__________________________
ostala je jedna pjesma da se pamti ljubav jedna,da se pjeva pjesma njena,ostala je samo slika
poslje tebe je ostala dusa gola po pustinja
poslje tebe mi ljubav dodje kao milostinja
ima noci kada tugu tocim mjesto vina
al nema dana kolko je na srcu rana
Izmenio/la milkica_1; 17.03.2009 u 18:55.
moj spasitelj__________________________
Poslije ljubavi
ostaje povrijedjena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge zene.
Poslije ljubavi
ne ostaje nista.
ostaje bol slatka,ostaje ljubav poslije ljubavi,ostaje san o njemu ostaje sve ostaju uspomene ostajem ja sama u suzama,ostaje ljubav i jedino ljubav ostaje
moj spasitelj__________________________
U svijetu gdje postojasmo samo mi, nasa sreca i nasa ljubav, ostala je tuzna praznina. Dok sklapam oci, tonem u san i priblizavam se nasem kutku.
Godine su prosle al' nisu izbrisale trag. Otvaram stara, drvena vrata koja pocinju da cvile kao ptice slomljenih krila. Pod je krijestao pod svakom stopom koju sam nacinila. Prozori, otkani paucinom i tamnom prasinom, nisu dopustali zracima sunca da dopru u svijet mraka i tame. Lagano sam prilazila gredi koja se pruzala na plafonu niz duz sobe. Jos uvijek je tu stajalo urezano srce sa dva imena a pored samo kratko "limvo te". Godine tu nisu mogle nista, trag je ostao zauvijek.
I kada nestane te oronule kuce, kada izgori u plamenu strosti, jos uvijek ce u pepelu da ostanu urezana ta slova.
Ljudi pripovjedaju da je lako zaboravit al' ti ljudi nisu osjetili nesto tako lijepo i snazno te ne znaju.
Pokusavam da pronadjem staru stazu, tragam za mrvicama kruha koje sam ostavila iza, vapim za povratkom na samo moj put. Ni sama ne slutim da u koliko jednom covjek skrene s' puta, tesko ce ponovo da se vrati tamo gdje je stao. Vrtlog vremena ga gusi i tjera naprijed ne pitajuci dal' je to ono sto zeli.
Nove slike, sjecanja i uspomene potisnut' ce to vrijeme i tu staru kucu negdje duboko. Stavit' ce katanac na vrata tih odaja a ja se plasim da ne zaboravim...jer kad' bih zaboravila, sta bi mi onda ostalo?
Izmenio/la zvuk tisine; 22.03.2009 u 20:44.
Niste ne ostaje..samo praznina...
Ostane mnogo toga nedorecenog..i poneka neprekinuta nit da nas uvijek veze za ono sto je bilo nekad...
............
Markeri