Ja dobro znam:
U molitvi njegovoj moje ime biti neće, nikada
pred ljubavlju mojom neće on ruke sklopiti
i ako misao na mene njegovim srcem ikada
zaluta, pobedom davnom samo će ga opiti.
Ali od istina ne živim ja... Ja vidim hram,
u sred planine. Ćuti hrast do hrasta...
Tiho, s neba, pada snega pram
i stazom hode srne vita rasta.
Tu život vodi on, o suzi i kruhu
i na kamenu sleđenome kleči
i moli, u surom kostretnome ruhu -
"Gospode, dušu patnja mi izleči,
ja sam joj dobra uzvraćao zlima
dok skrušen pred njom ne padnem po tlima
ni dan ni zora nema za me draži
ili smrt moju, Gospode, uskori...
U snu i javi, pogled njen me kori
i reč, reč jednu, s duše moje traži!"
Desanka Maksimović
Markeri